Energetski miks

  Već godinama nam pričaju kako se udio energije dobivene iz fosilnih goriva samo što nije počeo smanjivati. To je zavisno od intepretacija najobičniji PR ili laž pošto se energetski miks već dugo vremena nije promjenio.

  Postoji puno potencijalnih datuma kada bi mogli započeti razgovor o energiji i klimatskim promjenama, ali mi ćemo uzeti 1997. Nju uzimamo pošto je 11.12.1997. potpisan Kyoto protokol o klimi. On stupa na snagu tek 2005., ali mi kao početnu uzimamo godinu potpisivanja jer je tada postignut dogovor da razvijeni trebaju smanjiti emisije stakleničkih plinova.

  Te 1997. u atmosferu je ispušteno 23084.6 MtCO2eq stakleničkih plinova ili ako želite drugačije 3.8 tone CO2 po stanovniku. Potom skačemo u 2015. kada je potpisan Pariški sporazum u klimi.  Riječ je o godini kada je u atmosferu pušteno 33241.8 MtCO2eq stakleničkih plinova ili 4.4 tone CO2 po stanovniku. Riječ je o ukupnom povećanju od 43% !?

  Podatke koje navodimo su od International Energy Agency i oni su direktno usporedivi s pandemijskom 2022. Govorimo pandemijskom jer je tada bila smanjena ekonomska i svaka druga aktivnost pa smo imali manje ispuštanje stakleničkih plinova. To znači da je 2022. atmosferu je pušteno 34981.2 MtCO2eq stakleničkih plinova, 4.3 tone po stanovniku.

  Na drugom mjestu IEA navodi malo drugačije cifre. Time želimo reći da ona navodi da je te 2022. u atmosferu pušteno 36.8 Gt CO2,a 2023. malo više, 37.2 Gt CO2.

  Kako god da uzmemo rezultat je uvijek isti. On nam govori da se i dalje postepeno povećava korištenje fosilnih goriva dok ih EU radikalno napušta. Kada pogledamo kako izgledaju jučerašnji i današnji energetski miks svi ćemo ostati iznenađeni. Za neke od nas to će biti ugodno, a za neke neugodno iznenađenje.

  U koju grupu spadate je nevažno, pošto nitko ne može pobjeći od hladne istine. Mi možemo pokušati ignorirati stvarne podatke, ali to radimo na svoju štetu. Ti podaci nam govore da su fosilna goriva činila 82% svjetskog energetskog miksa 2013., a sada čine 80%. Istovremeno je u tom razdoblju potražnja za energijom porasla 15% što rezultira globalnim povećanjem stakleničkih plinova.

  Dok su razvijene države na čelu s Europskom unijom godišnje smanjivale potrošnju energije za 0.5%, nerazvijeni su je povećavali za 2.6% godišnje. Zbog toga imamo svjetsko povećanje potrošnje energije općenito i prije svega fosilne energije. Govorimo prije svega fosilne pošto 60% nove proizvodnje energije otpada na njih, a 40% na obnovljive izvore.

  Ukratko svijet nastavlja koristiti fosilna goriva, a za razliku od Europske unije koristiti će ih i 2050. To Europi stvara dvostruki problem. Prvi problem je nevjerojatno visoka cijene energije koja se djelomično temelji i na ekološkim porezima. Prije dvije godine je udio ekoloških poreza u finalnoj europskoj cijeni energije iznosio 30%, a danas je i veći. Kombinacija toga i visokih dobavnih cijena energije uništava europsku ekonomiju koja ubrzano gubi kompetitivnost.

  Kako bi se zaštitila europska ekonomija i prisililo ostatak svijeta da krene europskim putem uvedena je ekološka carina. Riječ je o carini koja neće niti može spasiti europske izvoznike jer su njihovi proizvodi preskupi. Ona može jedino zatvoriti europsko tržište onima koji neće igrati po EU pravilima bila ona ekološka ili politička.

  Taj potez, taj ekološki porez će po mišljenju briljantnih europskih tehnokrata prisiliti druge države da krenu europskim putem. Tu se oni varaju pošto je za druge riječ o cost-benefit analizi plus političkom riziku.

  Danas već znamo kako će izgledati svjetski energetski miks 2050. Mi znamo da će i dalje više od trećine svjetske energije biti dobiveno od fosilnih goriva. Kao što to znamo isto tako znamo da se danas energetski miks EU značajno ne razlikuje od svjetskog. Time želimo reći da svijet dobiva 80% energije od fosilne energije, a Europska unija 71%.

  To ujedno ukazuje koliko danas europski mediji lažu o uspjesima zelene energije u Europi. Ona nije niti jeftina niti uspješna bez obzira na sve pritiske i subvencije eurokrata.