Malavi

  Jedna od svjetskih najsiromašnijih država je Malavi. Riječ je o državi u kojoj živi više od 20 milijuna stanovnika i koja je podnijela najveći odštetni zahtjev na svijetu.

  Nacionalna povijest Malavija započinje između 1 i 4 stoljeća nakon Krista kada Bantu narod (crnci) počinju migrirati na njegovo područje. U svojoj migraciji i potom naseljavanju oni potpuno uništavaju tamošnje autohtone stanovnike.

  To je bila prva Bantu migracija,a potom su slijedile druge tijekom kojih jasno definirana Bante plemena dolaze u Malavi. Najvažniji od njih postaje budući narod Maravi koji se doseljava oko 1400. i ubrzo formira svoje kraljevstvo. Na vrhuncu moći se ovo kraljevstvo nalazilo oko 1700. nakon čega počinje njegovo propadanje.

  Kako se Malavi ne nalazi na obali mora arapski trgovci robljem do njega dolaze tek u 19 stoljeću. Počevši od 1840tih arapski trgovci robljem su svake godine odvodili 20.000 tamošnjih stanovnika u roblje. To robovlasničko razdoblje završava tek 1891. kada Velika Britanija preuzima kontrolu nad Malavijem.

 Nakon Drugog svjetskog rata je većini europskih kolonijalnih država postala jasna nužnost ukidanja kolonijalnih carstava. U određenom smislu Velika Britanija se s tim pomirila nakon neovisnosti indijskog kontinenta,a samo pitanje gospodarski zaostalog Malavija je bilo nevažno. Prvobitna britanska ideja postaje formiranje Velike Rodezije, ali se od toga odustalo nakon desetljeća lokalnih otpora.

  Glavni problem Londona i Washingtona je bio dati Malavi u sigurne prozapadne ruke. Te sigurne ruke su bile one člana Laburističke stranke Hastingsa Bande. Riječ je o doktoru rođenom u Malaviju koji fakultete završava u SAD i Velikoj Britaniji. On se 1959. vraća u Malavi gdje već 1961 postaje de facto premijer britanske kolonije, a potom 06.07.1966. prvi predsjednik nezavisne države Malavi.

  Kako u to doba Bande već ima 68 godina nitko nije očekivao da će on dugo vladati u čemu uspjeva svih iznenaditi. On vlast dobrovoljno napušta i odlazi u Južnu Afriku tek 24.05.1994. kada već ima 96 godina. Njegovim odlaskom nastupa demokratsko razdoblje Malavija tijekom kojeg su se u posljednjih 30 godina na vlasti izmjenile 4 stranke.

  Ekonomija Malavija se prije svega temelji na malenoj poljoprivredi dok na rudarstvo otpada 1% BDP-a. Taj niski udio rudarstva je iznimno neobičan pošto je ova afrička država iznimno bogata mineralima. U njoj se nalaze ležišta urana, zlata. rijetkih minerala nužnih za modernu ekonomiju, dijamanata, ugljena…

  Bez obzira na to rudno bogatstvo država i njeni stanovnici prije svega ovise o stranoj pomoći. Među ostalima nju financiraju USAID koji hrani 3.8 milijuna stanovnika, MMF, Svjetska banka…

  Ta sva pomoć ne može riješiti tamošnje probleme od kojih je najveći onaj demografski. Između 1966. i 2012. se broj stanovnika povećao s 4 na 15 milijuna, a potom je samo nastavio rasti. Sada u bankrotiranom Malaviju živi gotovo 22 milijuna stanovnika. Govorimo bankrotiranom Malaviju pošto je njegova valuta krajem 2023. devalvirala 44%.

  Danas smo govorili o ovoj državi jer je ona uspjela postaviti novi svjetski rekord po pitanju bremena bijelog čovjeka. Dok sve nerazvijene države zajedno traže 1 300 milijardi dolara za zelenu transformaciju, Malavi je tome dodao vlastiti zahtjev.

  Malavi traži od korporacije koja niti nema rudnike na njegovom teritoriju odštetu od 309 milijardi dolara. Riječ je o odšteti pošto zapadna korporacija koja prodaje rubine iz ove države navodno 10 godina nije plaćala poreze. Nužno je ovdje ponovno navesti da navedena korporacija nema rudnike u Malaviju nego rubine kupuje od lokalne tvrtke u djelomičnom državnom vlasništvu.

  Taj financijski zahtjev za odštetom zajedno s par manjih od 10 milijardi dolara je 22 puta veći od bruto domaćeg proizvoda Malavija !? Ukratko Malavi je postavljajući odštetni zahtjev zapadnim tvrtkama postavio novi svjetski rekord !! Čestitamo, pare ćete sigurno vidjeti 🙂