Honorije II

  U jednoj od najzanimljivih konklavi Katoličke crkve 21.12.1124. je za papu izabran Honorije II. Njegov izbor prije 900 godina se dogodio u doba tamnog razdoblje crkve.

  Iz europske perspektive XII stoljeće je doba Križarskih ratova i ujedno srednjevjekovno toplo razdoblje. Podaci o papama nam ujedno govori da je to ujedno bilo jedno od najzdravijih predmodernih razdoblja. To tvrdimo pošto je 12 papa izabranih u XII stoljeću imalo više od 55 godina, a četvoro od njih više od 80.

  Drugim riječima nitko nije očekivao da će osoba koja napuni 50 godina u bliskoj budućnosti umrijeti što je u ranijim i kasnijim razdobljima bilo očekivano. U skladu s takvim razmišljanjima nakon smrti pape Kalista II. za novog je 16.12.1124. izabran Teobaldo Boccapecci (r. 1050.). Riječ je o izboru koji dovodi do napada na njega u trenutku kada je trebao biti posvećen za papu.

  Iako Teobaldo nije bio ranjen, niti zarobljen kako bi se izbjegla crkvena podjela on podnosi ostavku. Kako nije posvećen za papu on se ne računa niti kao papa niti kao protupapa nego kao svećenik koji je odbio izbor.

  Pučisti su na njegovo mjesto odlučili instalirati Lamberta Scannabecchija (r. 1060.) koji to isto na početku odbija. On to odbija pošto nije izabran nego ga se pokušava protupravno postaviti na položaj. U skladu s njegovim željama 21.12.1124. je održana nova konklava na kojoj on postaje papa Honorije II.

  Novi papa je bio seljačkog porjekla pa su o događajima iz njegovog djetinjstva stvorene legenda. U jednoj od njih otac ga pita što ćeš biti kada odrasteš,a on odgovara papa. Otac mu na to govori postati ćeš papa kada ovaj štap pusti listove. Na to ga je budući Honorije II uzeo u ruke i zabio u zemlju nakon čega su se pojavili pupoljci.

  Uzimanjem imena Honorije papa je sigurno iznenadio sve vjernike. Prvog papu ovog imena je Katolička crkva proglasila heretikom davno prije XII stoljeća pa…

  Samo 6 mjeseci nakon što je izabran za papu u Njemačkoj započinje građanski rat koji traje duže od desetljeća. Riječ je o ratu kojim završava nekada otvoreni, a nekada prikriveni sukob papa i njemačkih careva.

  Taj papinski sukob kao i onaj s Normanima južne Italije se temeljio na pokušajima proširenja Papinske države. Pozicija papi ovog razdoblja je da vladar ili knez koji umire bez djece uvijek njima ostavlja svoju državu. To su normalno članovi obitelji i slično preminulog osporavali. Tako je došlo do sukoba Njemačke i papa oko Toskanije i onog s Normanima za južnu Italiju.

  Dok je prvi sukob papa Honorije naslijedio i privremeno završio drugog on započinje 1127. kada umire William II.,vojvoda južne Italije. Honorije II tada proglašava južnu Italiju dijelom Papinske države što dovodi do rata s kraljem Sicilije Rogerom II. Tijekom novogodišnje molitve (1127.) papa je pozvao na križarski rat protiv Katoličkog kralja Sicilije što svi ignoriraju. Kako niti to nije funkcioniralo papa 1128. kapitulira i priznaje Rogera II za vladara južne Italije.

  Nama danas najpoznatija ostavština pape Honorija II su Templari. Oni su osnovani 1119., ali ih prvih godina svi ignoriraju. Do promjene dolazi 13.01.1129. u Troyesu kada Templari dobivaju blagoslov pape Honorija II.. Nakon toga oni su sljedećih više od 100 godina elitni katolički vojni red za borbu protiv nevjernika.

  Početkom sljedeće, 1130 godine u sedamdeset i prvoj godini života umire papa Honorije II. Njegova smrt dovodi do nove borbe za vlast u Katoličkoj crkvi i pravom smislu te riječi građanskog rata između pape Inocenta II. i antipape Anakleta II. Iako je većina kardinala stala na stranu Anakleta, on je izgubio građanski rat koji traje sve do 1138.

  Razdoblje Honorija II. pada u vrijeme kojim se Katolička crkva ne ponosi. Riječ je o razdoblju u pravom smislu te riječi borbe za položaj pape, a potom za proširenje svjetovne vladavine papa. Do kraja ovog razdoblje u kojem pape ignoriraju duhovnost će proći još pola stoljeća.