Energetski centar Europe

  Sviđalo se to nekome ili ne Turska je postala energetski centar Europe. Ta činjenica omogućava Erdoganu da na kraju krajeva radi što želi.

  Priča o tome kako ona kontrolira energetsku infrastrukturu započinje s plinovodom demokracija. Prije 5 godina Izrael, Cipar i Grčka potpisuju dogovor o gradnji plinovoda kojim će se plin iz istočnog Mediterana slati u Europsku uniju. Riječ je o plinovodu kojemu se Turska koju on zaobilazi najoštrije protivi. Plinovod je imao podršku SAD-a i Europske unije, ali Bidenova administracija ga potom „zabranjuje”.

  Tom zabranom dolazimo do odluke da sva energija koju Europska unija uvozi iz zapadne Azije mora putovati preko Turske. Tako smo došli do današnje situacije da je Turska postala energetski centar „Europe” koji različitim plinovodima uvozi plin iz Azerbejdžana, Irana i Rusije.

  Dok je potpuno normalno da plin iz Irana i Azerbejdžana putuje u Europu preko Turske onaj iz Rusije nije. Europska unija je u svojoj neograničenoj mudrosti dopustila gradnju dva plinovoda Sjeverni tok koji povezuju Rusiju i Njemačku. Istovremeno je bila zabranila Južni tok koji je trebao povezati Rusiju i Bugarsku. Nakon te zabrane Rusija i Turska su izgradila plinovod Turkstream. Riječ je o plinovodu koji „direktno povezuje najveća nalazišta plina u Rusiji s Turskom nudeći tako stabilnu energiju Turskoj, južnoj i jugoistočnoj Europi”.

  Ruska invazija Ukrajine i potom uništenje Sjevernog toka rezultiraju dizanjem važnosti Turkstream na stratešku razinu. Tim događajima njegovo korištenje premašuje sva očekivanje pa Rusija ovim putem ostvaruje rekordni izvoz plina u kolovozu 2023. i srpnju 2024.

  Riječ je o rekordima koji upadaju u oči, ali zbog svoje veličine nisu pretjerano važni. Po riječima turskog ministra ekonomije Turska godišnje troši 50 bcm plina godišnje, a ima kapacitete za primanje 80 bcm plina. Da bi bolje razumjeli značenje ovih cifri samo ćemo navesti da Mađarska troši 8.5 bcm plina, a Austrija oko 6 bcm. To konkretno znači da je izvozni potencijal Turske pokrivanje potreba balkanskih članica EU, Hrvatske, Mađarske, Slovenije i Austrije.

  Ona toliko plina može izvoziti, ali joj problem službeno predstavlja europsko protivljenje ruskom plinu. Po govoru turskog ministra energije Alpastan Bayraktara održanom na televiziji 20.09.2024. Turska će početi prodavati Turski plin. Riječ je o plinu koji će biti mješavina ruskog, azerskog i iranskog pa de jure Turska više neće izvoziti ruski nego turski plin. Riječ inače nije o novoj odluci pošto se o njoj govorilo još 2023., ali sada ona postaje službena.

   Riječ je o odluci Ankare koju Europa može samo kritizirati bez da išta realnoga učini. Bez obzira na to u cilju smirivanja eurokrate Turska istovremeno testira teren obećanjima da će u EU prije svega izvoziti azerski plin. Za nju je to u realnosti nevažno jer označava da će plin iz Rusije koristiti za sebe dok će onaj iz Azerbejdžana slati u EU. Taj potencijalni scenarij je iz logističke perspektive prilično lako ostvariti.