Ekološki lawfare

  Kao što postoji politički lawfare kako bi se sprečila izborna pobjeda „neželjenog” kandidata tako postoji i ekološki lawfare da se građanima nametnu mjere koje oni ne žele.

  Ekološki pokreti su se možemo to slobodno reći desetljećima vodili borbu protiv stvarnih i zamišljenih zagađenja. Riječ je bila o borbama vođenima prije svega prosvjedima koji su malo kada postizali svoj konačni cilj.

  Do promjene dolazi 2010tih godina kada ekološke organizacije dolaze na ideju o dizanju tužbi protiv raznih država. To nije bila tako nova ideja, ali je interpretacija da se ispuštanjem stakleničkih plinova krše ljudska prava. Tom pravnom interpretacijom se prestalo otvoreno govoriti o zaštiti prirode i počelo govoriti o zaštiti prava na život dostojan življenja.

  Prvi takav poznati, slavni primjer sudske tužbe postaje onaj stanovnika otoka Toresovog mora. Njih 8 od 4514 u dogovoru s dobro financiranim ekološkim udrugama i njihovim odvjetnicima 2017. pokreću slučaj protiv Australije. To rezultira 13.05.2019. tuženjem Australije Komitetu za Ljudska prava Ujedinjenih naroda navodeći da ona krši njihova ljudska prava jer se ne bori protiv klimatskih promjena.

  U odgovoru na tužbu Australija navodi da štiti ljudska prava otočana, a kao dokaz toga navodi gradnju brana koje štite otoke. Ujedinjeni narodi su odbili tu obranu i 23.09.2022. presudili da ona krši ljudska prava otočana pa im treba platiti odštetu i štititi ih od klimatskih promjena.

  Riječ je o presudi kojom je napravljen pravni presedan na svjetskom nivou dok onaj u Europi radi slučaj umirovljenika protiv Švicarske. Pozivajući se primjerom odluke Ujedinjenih naroda da 2019. prihvati tužbu protiv Australije ekološke udruge dižu 2020. tužbu protiv Švicarske. U njoj se navodilo da ona odbijanjem provođenja borbe protiv ispuštanja stakleničkih plinova krši ljudska prava svojih umirovljenika koji su aktivni život provodili korištenjem fosilnih goriva.

  Ovaj zadnji dio se normalno nije navodio u tužbi, ali je istinit. Riječ je o tužbi koju su podržale praktički sve važnije ekološke udruge i koja rezultira presudom protiv Švicarske. U presudi se direktno govori da Švicarska krši ljudska prava umirovljenika zbog referenduma na kojemu su se Švicarci usprotivili radikalnoj borbi protiv ispuštanja stakleničkih plinova.

  Mogli bi to komentirati riječima da zaključak Europskog sud za ljudska prava poziva na ukidanje demokracije…

  U ovim i drugim sličnim slučajevima ekološke udruge su pokrenule sudske slučajeve zbog navodne povrede ljudskih prava. Nakon tih prvobitnih pravnih uspjeha pojavilo se pitanje, a što raditi s šumama i sličnim područjima gdje nema ljudi. Odgovor na to nam daruju sudski slučajevi u Ekvadoru i Engleskoj.

  Ekološke udruge su tužile Ekvador jer je dopustio gradnju rudnika u šumi, rudnika koji bi uništio šumu. Ovaj slučaj je riješio Ustavni sud Ekvadora koji 2021. presuđuje da je gradnja rudnika u Los Cedros šumi protivna ustavnim pravima prirode !?

  Na osnovu tih identičnih prava prirode uz financijsku i organizacijsku pomoć Environmental Law Foundation je pokrenuto davanje legalnih prava rijeci Ouse (slika). Riječ je o pravima koje ta engleska rijeka dobiva i koja su vrlo slična pravima čovjeka. Ta o ekološka ili ljudska prava su ovoj rijeci priznata 05.003.2025. što je ujedno predstavljalo inspiraciju za današnji tekst.

  Ukratko ekološki lawfare ozbiljno započinje tek 2017. u ime navodne zaštite ljudskih prava. Danas ekološke udruge kao i svaki pravi radikali kojima revolucija nikada nije dovoljno dobra, dovoljna radikalna vode lawfare kako bi rijeke i šume imale ista prava kao ljudi.

  Stvarno nas zanima što će ove udruge zastupati za par godina…