Došli i prošli

  Europski izbori su došli i prošli,a odnos snaga u Europskom parlamentu se nije promjenio. Ako želimo išta pozitivnog reći o izborima onda ćemo samo reći da su ukazali na popularnost stranaka u članicama EU.

  Naše riječi s kraja svibnja da mediji lažu kada govore o opasnosti desnih stranaka su se potvrdile. Jednostavno desnica nije imala nikakvu mogućnost da ostvari pobjednički rezultat. Jedan razlog za to je medijska klima, a drugi otvorena svađa između nacionalnih stranaka različitih država. U osnovi razlog za tu svađa je podjela na stranke koje ne smatraju Rusiju najopasnijim neprijateljem i one koji ju smatraju.

  Čak i kada ne bi bilo te svađe te podjele na dvije europske političke grupacije (ECR i ID) oni ne bi osvojili najviše mjesta u parlamentu. Oni bi u najboljem slučaju završili na drugom mjestu iza Europske pučke stranke u kojoj se nalaze HDZ i CDU. Time želimo reći da su ECR i ID zajedno osvojili 131 mjesto u Europskom parlamentu.

  Daleko ispred njih s 186 osvojenih mjesta nalazimo Europsku pučku stranke (EPP), a potom dolaze Socijalisti s njih 135. Na trećem mjestu je europska liberalna grupacija Renew Europe s 79 zastupnika. Tek nakon njih dolaze Europski konzervativci (ECR) s njih 73, pa Identitet i Demokracija (ID) s 58 i još ćemo spomenuti Zelene s 53. U teoriji, u najboljem slučaju ECR i ID mogu osnovati zajednički grupu s njemačkim AFD pa skočiti na 146 mjesta, ali to je teorija.

  Većinu u Europskom parlamentu čini 361 zastupnik što znači da se ništa nije promjenilo u odnosu na 2019 godinu. EPP, Socijalisti i Renew zajedno imaju 400 zastupnika i apsolutnu većinu u parlamentu koji ništa ne znači. Oni ništa ne znače jer je Europska komisija jedina vlada u svijetu koja donosi zakone, a Europski parlament jedini parlament u svijetu koji ih ne predlaže.

  Za nas je priča o europskom parlamentu slična priči o Mađarskom kraljevstvu kojim ne upravlja kralj nego admiral bez mornarica (1919-44.),a saveznik je Rumunjska koja je ujedno i najveći neprijatelj. Ukratko Europski parlament je apsurdistan.

  To ne govorimo samo mi nego i svi drugi upoznati s situacijom koji se ne boje za svoja radna mjesta. Evo par dana prije početka europskih izbora šef odjela Njemačkog instituta za internacionalne i sigurnosne poslove (SWP) je izbore otvoreno nazvao demokratskom šaradom.

  Time završavamo priču o izborima na europskom nivou i prelazimo na nacionalni. Nakon ovogodišnjih izbora za Sabor mediji su vodili kampanju protiv HDZ-a nalazeći za to bezbrojne razloge. Sada su nakon domaćih rezultata izbora za Europski parlament svi umuknuli. Uvjerljiva pobjeda HDZ-a je riješila sve političke nedoumice,a kada tome dodamo i 8.82 % osvojenih od strane DP ništa se više nije moglo kritizirati.

  Dok se kod nas znači ništa nije dogodilo u Francuskoj je predsjednik raspustio vladu nakon katastrofalnog poraza njegove stranke. Očekuje se da će nacionalisti Le Pen na novim parlamentarnim izborima ostvariti pobjedu osvajanjem relativne većine mjesta u parlamentu. Oni neće moći samostalno formirati vladu, ali…

  S druge strane su u Njemačkoj sve stranke vladine koalicije zajedno osvojile 31 % glasova. Glavna oporbena stranka je osvaja 30 % glasova, a stranka „ekstremne” desnice bez obzira na svu negativnu propagandu 15.9 % !? Zbog toga su se pojavili zahtjevi da vlada podnese ostavku pa izbore pomakne s 2025. na 2024. Te pozive vlada odbija najavljujući da će ostati na vlasti do kraja.

  To baš i nije cijela priča o izborima jer bi mogli govoriti na primjer kako židovska zajednica nije znala koga podržati i puno drugih stvari, ali to nema smisla. To nema smisla jer nam je cilj bio prikazati osnovnu sliku, a ne atomizirati naše društvo.

  Na slici se nalaze francuski i njemački premijeri koji nisu najbolje prošli na ovim izborima.