Definicija mesa

Kako živimo u postmaterijalnom i postčinjeničnom dobu ne zvuči nam uopće čudno da se treba definirati što je, a što nije meso. U skladu s tim u Europskom parlamentu se sada vodi vatrena diskusija o zakonskoj definiciji mesa koja će vrijediti na teritoriju EU, znači i Hrvatske.

Ova politička borba o zakonskoj definiciji mesa se nastavlja na raniju borbu o definiciji mlijeka. Ta borba o zakonskoj definiciji mlijeka je inače bila završila 2017 godine odlukom Europskog suda “pravde” koja je utvrdila da se pojmovi mlijeko, sir, maslac mogu koristiti samo za proizvode nastale od životinja. Tom odlukom postalo je zabranjeno u Europskoj uniji koristiti pojmove “bademovo mlijeko” i “vegge maslac”.

Nakon te odluke o definiciji mlijeka 2018 godine ja započinjala ona o definiciji mesa. Interestne skupine vegetarijanaca su počele napad na samu ideju da se samo za hranu proizvedenu od životinja mogu koristiti pojmove odrezak, kobasica, hamburger i slično. Po riječima socijalističkog zastupnika u Europskom parlamentu stvar je u tome da kupce ispravno informiramo o proizvodu pa stoga da bi “barem odrezak trebao biti pravi odrezak” dodajući još da kada govorimo “veggie hamburger” mi praktički vršimo prevaru potrošača.

Početkom ljeta ove godine Francuska je donijela zakon po kojemu samo proizvodi od stvarnog mesa mogu biti prodavani pod imenom kobasice, hamburgeri, odrezak i slično. To je izazvalo tužbu Europske udruge vegetarijanaca koja tvrdi da je francuski zakon protivan europskim zakonima pošto ono što se sada prodaje u Njemačkoj pod imenom veggie burger više ne može prodavati u Francuskoj pod istom deklaracijom.

Time smo došli do današnjih rasprava u Europskom parlamentu u kojima zagovornici tradicionalne prehrane traže strogo odvajanje mesnih od vegetarijanskih proizvoda dok se vegetarijanci tome protive. Kada govorimo o vegetarijancima nužno nam je ujedno naglasiti da oni čine 4.6 % stanovnika Unije tako da bi ova rasprava trebala biti no-brainer. Ista ta organizacija koja je vodila ispitivanje javnog mijenja pomoću kojeg smo otkrili da u EU živi tako maleni postotak vegetarijanaca tvrdi da je korisna upotreba mesnih imena za vegetarijanske proizvode tako da ih potrošači mogu lakše integrirati u svoju prehranu.

Odgovor na ove pritiske vegetarijanskog lobija koji je realno gledajući podržan od strane europske farm to fork strategije dava lobi farmera i mesne industrije koji je pokrenuo vlastitu kampanju. U njoj oni navode da ako imena veganski hamburgeri i veganske kobasice postanu u bliskoj budućnosti stvarnost imati ćemo nastanak “novog hrabrog svijeta u kojemu je marketing potpuno odvojen od realnosti proizvoda“. Jednostavno govoreći pozicija mesnog lobija je da ljudi kupuju margarin vrlo dobro znajući od čega je on napravljen pa identično tako treba biti i s vegetarijanskim proizvodima. 

Sve u svemu oko tog pitanja što se može nazvati mesom se danas vode velike političke, lobističke borbe u Europskoj uniji u doba kada je već ta ista Unija donijela smjernice o smanjivanju potrošnje mesa na svom teritoriju.