Christine Lagarde
Jedan domaći političar kojeg dobro znam voli reći da postoje ljudi na koje se zalijepi najmanji komadić blata dok se od drugih odbijaju najveća sranja. U tu drugu kategoriju spada Christine Lagarde čija karijera neprekidno napreduje.
Francuskinja Christine Lagarde ođena 1956. je u pravom smislu te riječi ima zvjezdanu karijeru. Tijekom sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća ona ima prvi dodir s političkim moćnicima kada radi kao asistentica u američkom Kongresu. To je bilo doba Watergate istraga koje su dovele do pada predsjednika Nixona.
Tek potom ona završava pravni fakultet, a 1981. počinje raditi u najvećoj svjetskog pravnoj kompaniji, Baker & McKenzie gdje iznimno brzo napreduje. Dovoljno ispadne navesti da je 1999. izabrana za generalnog direktora ove kompanije.
Kako je riječ o sposobnoj ženi koja živi u američkom i francuskom svijetu 2005. stupa na poziciju ministra za trgovinu Francuske. Dvije godine kasnije ona postaje ministrica ekonomije, financija i industrije i ubrzo povlači potez koji bi normalnog političara uništio.
Doba kada postaje ministrica financija je ujedno doba velike financijske krize koja dovodi mnoge pred rub bankrota. Kako bi spasila francuskog tajkuna Bernarda Tapiea od te sudbine Lagarde mu poklanja 400 milijuna eura !? Na kraju će ona zbog toga biti osuđena, ali ne na zatvorsku kaznu ili išta sličnog tome.
U to isto vrijeme kada ju francuska policija istražuje zbog tog poklona francuski predsjednik ju nagrađuje. On ju nagrađuje te 2011. postavljanjem na poziciju šefa Međunarodnog monetarnog fonda, MMF-a. Krajem 2015. je najavljeno da će ona i sljedećih 5 godina ostati šefica MMFa bez obzira na njen kazneni progon u Francuskoj !?
Dodatni uvjet za produženje mandata u MMF-u je bilo obećanje Christine Lagarde da neće biti član europskih institucija prije 2021. Ona je to obećanje dala i stalno ga ponavljala, ali kada je došla 2019. na njega potpuno zaboravlja.
Pošto je zaboravila na ta obećanja ona 2019. postaje predsjednica, guvernerka Europske središnje banke i podnosi ostavku u MMF-u. Kako njen mandat traje 8 godina isto se kao i ranije po pitanju MMF-a trebalo obećati da neće podnositi ostavku.
Lagarde je pretpostavljamo očekivala da na novoj dužnosti neće imati problema i tu se gadno prevarila. U Europskoj središnjoj banci ona je odvjetnica okružena financijerima što možete pretpostaviti nije najbolja kombinacija. Još 2021. smo pisali o pobuni unutar ECB protiv nje, ali nitko ju realno gledajući ne može smjeniti. Dovoljno ispadne navesti da je unutar ECB popularna koliko i Donald Trump. OK, OK možda malo pretjerujemo, ali činjenica ispadne da joj se otvoreno protivi 57% djelatnika ECB. Na svo to protivljenje Lagarde odgovara rječima: „ekonomisti se ponašaju plemenska klika”.
Postoji samo jedna osoba koja može smjeniti Lagarde, a to je ona sama. Posljednjih dana izlazi u javnost da ona to namjerava i učiniti bez obzira na sva obećanja da neće podnijeti ostavku. Glavni razlog za to postaje odlazak njenog prijatelja i mentora u prisilnu mirovinu pa ga ona stoga treba naslijediti.
Da riječ je o proslavljenom i zloglasnom Klausu Schwabu koji je uhvaćen s prstima u pekmezu. Pretpostavljamo da je znajući kako ga policija istražuje 01.04.2025. najavio ostavku na poziciju predsjednika Svjetskog ekonomskog foruma (WEF). Na kraju on je ipak krajem travnja prisiljen napustiti sve dužnosti jer je navodno milijuna eura preusmjerio u svoje džepove. On barem dio optužbi ne negira nego tvrdi da je imao jako nisku plaću, a žena mu je radila besplatno za organizaciju pa…
Drugi dio vijesti o anarhiji u WEF govori da Christine Lagarde treba naslijediti Schwaba. Izvori upoznati s situacijom navodi da je ona trebala već ranije postati šefica Svjetskog ekonomskog foruma, ali da je Schwab odugovlačio s svojim odlaskom.
Kratko govoreći Christine Lagarde je poklonila 400 milijuna eura tajkunu, prevarila MMF, a sada će možda i ECB. Bez obzira na sve to njena karijera napraduje i napreduje