Bitka za Diu
Na današnji dan se obilježava godišnjica Bitke za Diu u kojoj je bila odlučena povijest Azije. U bitku su učestvovali Portugal koji je želio ostvariti monopol na trgovinu s Indijom protiv koalicije Mameluka/Egipat i Gudžerata kojima su podršku pružili Venecija i Dubrovnik.
Prije ove bitke održana je bila 1508 godine trodnevna pomorska bitka kod Chaula u kojoj je Egipatsko-Gudžeratska flota porazila manju Portugalsku flotu i ubila sina Francisca de Almeide portugalskog potkralja Indije. Nakon te prve bitke de Almeida je izjavio „ona tko ubije sin treba ubiti i oca ili će to krvavo platiti” pa se počeo pripremati za krvavi osvetnički pohod koji će kulminirati bitkom za Diu.
Iznimno važnu ulogu u prvoj i drugoj bitki će odigrati politički iznimno spretni Hrvat kojeg u 15 stoljeću zarobljavaju Turci pa prodaju kao roba u Gudžerat. On se tamo preobratio na muslimansku vjeru, uzeo ime Malik Ayaz i stekao povjerenje sultana koji ga postavlja na poziciju guvernera, potkralja regije Diu. Rat Portugala i Egipta je iz njegove perspektive predstavljao katastrofu koja ga lako može uništit pa se u prvu bitku uključio tek kada je postalo jasno da ju je Portugal izgubio. Tada su njegovi vojnici zarobili grupu Portugalaca koje će on odbit predat Egiptu da ih pogubi bez obzira na proteste Egipćana.
Kada je 2 veljače 1509 godine portugalska mornarica stigla pred Diu egipatski admiral ju je htio odmah napasti dok je ona umorna od svog puta. Malik Ayaz je taj zahtjev odbio smatrajući da će Egipćani pobjeći i ostaviti njega da plati cijenu ako izgube bitku stoga se bitka održala sljedećeg dana.
Održavanje bitke u luci Diu 3 veljače 1509 je ponovno izforsirao Ayaz koji nije zatvorio luke čeličnim lancem smatrajući da će to razbjesniti Portugalce što će on i Diu na kraju platiti. Zbog svih tih njegovih poteza Egipćani su blago govoreći bili bijesni, ali ništa nisu bili u stanju učiniti.
Kako bi motivirao svoje vojnike de Almedia je svima u svojoj vojsci obećao uzdizanje u društvu tako će robovi koji se bore za Portugal postati slobodni ljudi, zločincima će biti oprošteni zločini, a plemići će biti uzdignuti u viši rang. Za kraj svima je obećano da mogu zadržati sve što opljačkaju u bitki ili poslije nje.
Zbog neslaganje po pitanju strategije i svega drugoga flota Egipta i Gudžerata je pasivno čekala portugalski napad koji započinje u 11 sati. Dok je taj napad predvodio najstariji portugalski brod Santo Espirito, najjači njihov brod koji je ujedno bio i admiralski Frol de la Mar je s sigurne udaljenosti bombardirao protivničke pozicije i istovremeno blokirao mogući egipatski bjeg.
To ostavljanje svog najjačeg broda u pozadini je ukazala na samouvjerenost Portugalaca u svoju nadmoć koja je bila potpuno ispravna. Na kraju Portugalci će 50 % svih svojih poginulih imati na brodu Santo Espirito dok će mornarica Egipta biti u pravom smislu te riječi masakrirana. Tehnološka pomoć Venecija i Dubrovnika Egiptu nije mogla nadoknaditi neprofesionalnost njegovih vojnika u odnosu na profesionalnu vojsku Portugala koja već godinama zajedno sudjeluje u bitkama na području Indijskog oceana.
Kako se bitka vodila u luci, u zaljevu Diu Egipćani nakon poraza nisu mogli nigdje pobjeći pa se samo njih 23 uspjelo kako tako spasiti. Nakon bitke de Almedia sveteći se za smrt sina pogubljuje sve zarobljene Egipćane nakon čega se pojavilo pitanje što učiniti s Ayazom i gradom Diu ?
Nakon poraza koji je preživjela velika većina njegovih vojnika Malik Ayaz je ponizno i bezuvjetno vratio Portugalce koje je imao u svom zarobljeništvu još iz 1508 godine što je dovelo do pregovora zaraćenih strana. Portugalski potkralj je u bitki imao samo 32 poginula vojnika/mornara, ali trećina njegovih vojnika je bila lakše ili teže ranjena pa je smatrao da ne može osvojiti Diu. Iz tih razloga je sklopljen mirovni sporazum po kojemu će trgovci grada Diu platiti ratnu odštetu, a Malik Ayaz će predati sve Egipćane koji su uspjeli pobjeći u grad.
Ovom portugalskom pobjedom je zauvijek bilo završeno povijesno razdoblje u kojemu je muslimanski Egipat bio monopolist trgovine začina s Indijom. Ona ujedno obilježava trenutak kada europske sile postaju novi monopolist koji zabranjuje muslimanskim trgovcima da morskim putem kupuju i prevoze začine iz Indije za Egipat ili Tursku. Bitka ujedno označava kraj gospodarske važnosti Venecije u Europi koja sljedećih malo manje od 300 godina preživljava živeći prije svega od Dalmacije.
Dok je time završilo ovo povjesno razdoblje priča o Hrvatu Maliku Ayazu nije bilo niti približno završila. Znajući važnost grada Diu Portugalci će ga pokušati na iznenađenje osvojiti 1513 i 1521 godine, ali oba puta su bili otkriveni pa su svi glumili najveće prijatelje. Osim osvajanja samog grada Portugalci će pokušati 1512 godine dobiti dopuštenje sultana Gujarata za gradnju tvrđave, ali Malik Ayaz ih je i u tome spriječio. Malik Ayaz će na kraju prirodno umrijeti 1522 godine s nedodirljivom reputacijom. Njegovoj političkoj spretnosti je možda najveću pohvalu dao njegov neprijatelj, portugalski potkralj koji izjavljuje „nikada nisam poznavao osobu spretniju u prijevari koja prevarenu osobu ostavlja potpuno zadovoljnu sobom”. Početkom 20 stoljeća hrvatski leksikograf i povjesničar Vladimir Mažuranić će o njemu napisati knjigu Melek Jaša Dubrovčanin u Indiji 1480-1528,a njegova kćer Ivana Brlić Mažuranić potom i bajku Jaša Dalmatin, potkralj Gudžerata.
Nakon bitke za Diu prvog portugalskog potkralja Indije Francisca de Almeide sudbina je čekala kod Rta dobre nade. Nakon što je postavljen za potkralja Indije pojavilo se proročanstvo da ga smrt čeka na povratnom putu kod ovog rta, da se nikada neće vratiti kući. Dan nakon što su njegovi brodovi obišli Rt dobre nade on se iskrcao na kopno kako bi najverojatnije zarobio lokalne nomadske stanovnike i odveo neke od njih kao robove u Portugal. Na kraju je došlo do bitke u kojoj su praktički nenaoružani lokalni stanovnici iznenadili profesionalnu vojsku Portugala i ubili de Almeidu zajedno s 69 njegovih vojnika.