Bioetanol

  Prije europske zaluđenosti zelenom transformacijom, solarnom i energijom vjetra postojala je jedna druga energetska zaluđenost. Njeno ime je bio bioetanol što se najbolje vidjelo na švedskom primjeru.

  Početkom 21 stoljeća Europska unija se bila zaljubila u bioetanol. Glavni razlog za to je bio prestanak ovisnosti o uvozu goriva pošto se bioetanol može proizvoditi od pšenice ili krumpira. O nuspojavi korištenja polja koja bi nas trebala prehranjivati za proizvodnju goriva stručnjaci baš nisu pretjerano razmišljali. To je bila nevažna sitnica, potpuno nevažni potencijalni problem.

  Najdalje na tom putu je otišla Švedska i ovo je priča o njenom eksperimentu koji započinju uz apsolutnu podršku farmera. Iz njihove perspektive bioetanol je prava stvar jer diže cijenu poljoprivrednih proizvoda. To je bio prvi okidač eksperimenta dok je drugi bio politika.

  Tamošnji Socijaldemokrati između 1998. i 2002. vladaju u koaliciji s strankom Centra koja zastupa poljoprivrednike. Iz te koalicije potiču prvi zakoni o poticanju korištenja etanola koje u realnosti podržavaju sve švedske stranke. Možemo reći da su etanol podržale sve stranke jer nitko nije imao hrabrost odreći se glasova sela.

  Ubrzo potom Europska unija donosi zakon kojim se prisiljava članice da etanol mješaju s običnim gorivom. Pozivajući se na taj zakon Švedska potom donosi svoj koji govori da benzinske stanica moraju imati minimalno jednu bioetanol pumpu. Najkasnije tada na Švedsku scenu stupa i Ford koji je tadašnji vlasnik Volva. On lobira za bioetanol zakone znajući da će putem njih osvojiti tamošnje tržište.

  Švedski premijer je povodom promocije etanola govorio: „Nama nisu potrebne niže cijene goriva, nego druga goriva koja će nam pokretati vozila”. Država je u skladu s svojom politikom davala i subvencije za kupovinu vozila na etanol pa je prodaja ekstremno rasla sve do 2009.

  Kao primjer toga ćemo navodimo da je proizvodnja porasla 66% u 2008., posljednjoj dobroj godini,a potom dolazi do sloma tržišta ovih vozila. Razlog za to je bio trostruki. Prvo je bilo priznanje da se proizvodnjom i korištenjem bioetanola ispušta puno više stakleničkih plinova nego što ih ispušta benzin. Time su izgubili ekološki osvještene potrošače, a tada odmah gube i cjenovno osjetljive.

  Do toga dolazi jer 2009. dolazi do pada cijene nafte pa benzin i dizel postaju puno jeftiniji od etanola. Posljednji udarac automobilima na bioetanol daje samo gorivo. Neki bioetanol ima više, a neki manje sumpora što je brzo kvarilo motore vozila. To se otkriva nakon par godina korištenja automobila i to daje završni udarac ovom zelenom eksperimentu. Iz perspektive poljoprivrednika i Forda koji je držao 75% ovog tržišta bilo je lijepo dok je trajalo.

  U određenom smislu švedska priča o bioetanolu ima veze s pričom o električnim automobilima. Svi znaju da su najslabiji dio te priče akumulatori i svi o tome šute kao što su u Švedskoj šutjeli o problemima bioetanola.

  Na sreću po zagovornike električnih automobila u njihovoj inovaciji sudjeluje cijeli svijet. To ujedno znači da je uloženo dovoljno novca i talenta kako bi se problem riješio. Rješenje problema električnih automobila su novi tipovi akumulatora koji će dati mobilnost od 1000 kilometara. Riječ je o akumulatorima koje će sljedeće godine prezentirati Toyota. 

  Time Europa u stvarnosti ništa ne dobiva jer se nitko u njoj ne natječe po pitanju proizvodnje električnih automobila. Možemo reći isto kao Švedska po pitanju bioetanola.