Bangladeška revolucija

  Narodni ustanak u Bangladešu ili preciznije Bangladeška revolucija je iz domaće perspektive iznimno zanimljiva. U stvarnosti ona bi trebala biti poučna za svu našu političku elite.

  U određenom smislu priča o Bangladešu započinje podjelom britanske Indije na u teoriji državu Hindusa i državu Muslimana. Ta podjela osim što izaziva rat oko Kašmira dovodi i do formiranja neobičnog muslimanskog Pakistana. Riječ je bila o državi koja se sastojala od današnjeg Pakistana na sjevero-zapadnom rubu indijskog potkontinenta i današnjeg Bangladeša na jugoistočnom rubu.

  Sljedećih dvadesetak godina to je kako-tako funkcioniralo, a onda je stanovnicima Istočnog Pakistana “dosadilo”. Dosadilo im je da njima upravlja vladajuća klasa Zapadnog Pakistana. To 1971. dovodi do kratkotrajne pobune iz koje uz pomoć indijske invazije nastaje današnja Republika Bangladeš.

  Nakon ostvarivanja neovisnosti vlada se na svoj način odlučila zahvaliti svojim braniteljima. Time želimo reći da je donijela zakon o kvotama zapošljavanja u državnim službama kako bi borcima osigurala državna radna mjesta. Kako su oni odlazi u mirovinu, a njihova djeca odrastala Bangladeš potom donosi identičan zakon za djecu branitelja. Normalno potom je donesen zakon i za unuke branitelja i tu završavamo ovaj dio priče.

  Drugi dio priče o Bangladešu je onaj vezan s bivšom premijerkom Sheikh Hasina Wazed. Ona je od 1986. kao premijerka ili šefica oporbe dominirala tamošnjom politikom. U tom razdoblju ona je 12 godina bila šefica oporbe, a 20 godina premijerka. Tome trebamo dodati da je besprekidno vladala od 2009. i da je u originalu bila kandidat Indije za preuzimanje Bangladeša. To govorimo pošto je bila izabrana za šeficu bangladeške stranke dok je živjela u Indiji pod zaštitom Indire Gandhi.

  U skladu s tim ona kao vladar Bangladeša provodi neku vrstu multikulturalne politike pomažući Hinduse. To predstavlja drugi dio priče o ovoj revoluciji koju zapadni mediji ne spominju zbog negativnih implikacija za njihove režime (i Hrvatsku).

  Još prije 6 godina mladi Bangladeša su vodili velike demonstracije protiv kvota pri zapošljavanju. Riječ je o kvotama po kojima se samo 44% državnih radnih mjesta djelilo po sposobnosti. Ostala su se djelila po principu: 30% za potomke branitelja, 10% za žene, 5% za etnička manjine, 1% za invalide i 10% po regionalnom kriteriju. Vlada je smirila te demonstracije ukidanjem kvota za lošije plaćena državna radna mjesta i tu je priča završila.

  Do novih demonstracija koje na kraju rezultiraju obaranjem vlade Sheikh Hasine (slika) dolaze u srpnju. Njenu glavnu pogrešku na kraju izaziva njena arogancija, arogancija osobe koja se predugo nalazi na vlasti. Nastupajući na televiziji ona studente koji demonstriraju nazvala izdajnicima. Konkretno ona 14.07.2024. izjavljuje:”ako nećemo dati državne poslove potomcima braniteljima kome ćemo ih dati ? Potomcima izdajnika ?”

  U svom posljednjem pokušaju gušenje pobune, revolucije premijerka naređuje policiji i vojski da upotrebi sve moguće. To naređenje rezultira ubojstvom 91 demonstranta 04.08.2024. što ipak ne dovodi do gušenja pobune, pa ona sljedećeg dana podnosi ostavku.

  Sastavni dio nemira do rušenja premijerke i nakon nje su bili napadi demonstranata na lokalne Hinduse. Hramovi Hindusa koji čine 8% stanovnika Bangladeša su uništeni,a par njihovih političkih lidera je ubijeno. Iako se o tim napadima Muslimana na Hinduse, etničkim sukobima na Zapadu ne govori oni su postali ozbiljni problem. Oni su postali toliki problem da su se u Bangladešu organizirale „narodne” patrole za zaštitu Hindu hramova i kuća.

  Ukratko prva poanta nemira u Bangladešu je da se mladi protive kvotama za branitelje. Druga je naravno da multikulturalizam ne funkcionira i tu završavamo ovu priču.