Blair o multikulturalizmu

  Povodom redovnih etničkih sukoba u Velikoj Britaniji danas citiramo izjave oca britanskog multukulturalizma. Blair o multikulturalizmu često govori pa danas spominjemo 3 njegove izjave.

  Prije nego što pređemo na njegove izjave red nam je spomenuti dva posljednja veća primjera tamošnjih sukoba. Prvi koji navodimo je onaj iz Leicestera 2022. kada dolazi do velikog sukoba Indijaca (hindusa) i muslimana. Do etničkog sukoba je došlo nakon kriket meča Pakistan – Indija tako da se on u realnosti nije trebao dogoditi. Cijeli proces od napetosti među zajednica do otvorenog sukoba je trajao mjesec dana.

  Državni i paradržavni mediji su smanjeno prikazivali veličinu sukoba, ali to je nevažno. Do ovogodišnjih sukoba u Velikoj Britaniji dolazi nakon što je tinejdžer migrantskog porjekla ubio malenu djecu. Kako su autohtoni Britanci protestirali vlada i BBC ih proglašavaju rasistima. Nužno je navesti u etničkim sukobima 2022. nitko nije bio proglašen rasistom jer je riječ o definiciji rezerviranoj za autohtone Europljane.

  Naše citate Tony Blaira o multikulturalizmu započinjemo 1999. s njegovim premijerskim govorom u kojem spominje stvaranja nove Velika Britanije. Tada on pored ostalog govori:

„21 stoljeće neće biti stoljeće borbe između kapitalizma i socijalizma, već između snaga napretka i snaga konzervativizma. Snage konzervatizma su ono što sputava našu naciju. Ne samo u Konzervativnoj stranci nego i unutar nas, unutar naše nacije.

  To su snage koje ne razumiju da stvaranje nove Britanije istinske jednakosti nije ništa veća izdaja britanske povijesti nego što su novi laburisti izdaja laburističkih vrijednosti. To su stare predrasude, gdje strano znači loše, gdje multikulturalizam nije nešto za slavlje, već ljevičarska zavjera da se uništi njihov način života. Gdje žene ne bi trebale raditi, a one koje rade su odgovorne za raspad obitelji.”

  Potom skačemo u 2006. kada nakon terorističkog napada premijer Tony Blair govori:

„Kršćani, Židovi, muslimani, hindusi, sikhi i druge vjere imaju potpuno pravo na vlastiti identitet i vjeru, prakticirati svoju vjeru i prilagoditi se svojoj kulturi. To je ono o čemu se radi u multikulturalnoj, multivjerskoj Britaniji. To je ono što je legitimno.

  Ali kada su u pitanju naše bitne vrijednosti – vjera u demokraciju, vladavinu prava, toleranciju, jednak tretman za sve, poštovanje ove zemlje i njezinog zajedničkog nasljeđa – tu se okupljamo, to je ono što nam je zajedničko; to je ono što nam daje pravo da se nazivamo Britancima.”

   Sada na kraju odlazimo u 2019. kada bivši premijer Tony Blair 20 godina nakon što je demografski i kulturološki izmjenio Veliku Britaniju pjeva drugačiju pjesmu:

„Tijekom značajnog vremenskog razdoblja, uključujući i vrijeme kad smo zadnji put bili u vladi, politika nije uspjela pronaći pravu ravnotežu između različitosti i integracije. S jedne strane, neuspjesi oko integracije doveli su do napada na različitost i djelomično su odgovorni za reakciju protiv migracije. S druge strane, riječ multikulturalizam pogrešno je protumačena kao opravdano odbijanje integracije, a to nikako nije trebala značiti…

  …Bez prava na, primjerice, prakticiranje vjere, različitost ne bi imala sadržaja; ali bez obveze integracije, kultura i vjera se mogu koristiti kao način narušavanja osnovnog društvenog ugovora koji nas povezuje”.

  U prvoj izjavi Blair govori da je multikulturalizam nešto što se treba slaviti, drugoj svi imaju pravo na svoju kulturu, ali moraju poštivati zakone. Treća izjava Tony Blaira na kraju predstavlja priznanje pogreške i ujedno da je multikulturalizam pogrešno proveden. Da je proveden protivno njegovim namjerama i njegovoj definiciji te riječi.

  Drugim riječima po vlastitim riječima on je istovremeno kriv i nevin za društveno uništavanje Velike Britanije. U stvarnosti mi znamo da je kriv za to i sve ostalo što se tamo događa posljednja 2 desetljeća. Nije jedini krivac, ali je osnovni.

Za kraj ćemo još samo dodati da Tony Blaira nakon napuštanja premijerske fotelje financiraju zahvalne muslimanske države. Glavni donator mu je Saudijska Arabija koja ga financira od početka sve do danas, a potom dolaze i drugi.