Welby je otišao

  Justin Welby, vjerski poglavar Anglikanske crkve je odlučio nakon Tri kralja razveseliti vjernike i podnijeti ostavku. Ukratko Welby je otišao i nitko, baš nitko za njime neće plakati.

  Welby na poziciju britanskog crkvenog poglavara kao i mnogi drugi ne dolazi zbog sposobnosti nego obiteljskih veza. Majka mu je bila sekretarica Winstona Churchilla, otac doživotni pomoćnik Churchilla, a očuh baron Williams of Elvel.

  Svoju karijeru Welby rođen 1956. ne započinje u crkvi nego u naftnoj industriji,a vjeru otkriva tek u 33 godini kada započinje vjersku edukaciju. Svećenik postaje tek 27.06.1993. kada već ima 37 godina nakon čega ubrzano napreduje kroz Anglikansku crkvu. U samo 18 godina on prolazi put od običnog svećenika do biskupa Durhama (2011.) što je četvrta najvažnija pozicija njegove crkve.

  Već u studenom 2012. Justin Welby je izabran za nadbiskupa Canterbury-ja, za vrhovnog vjerskog poglavara Anglikanske crkve. Riječ je bila o izboru koje te 2012. mnoge čudi jer nikome nije bilo jasno kako netko može nakon samo godinu dana na poziciji biskupa biti tako radikalno unapređen.

  Samo 4 mjeseca nakon izbora Welbyija za papu Katoličke crkve je izabran Jorge Mario Bergoglio, papa Franjo. S ta dva izbora ove crkve počinju napuštati tradicionalna kršćanska vjerovanja i okreću se moraliziranju.

  Zagovornici i protivnici Justina Welbyja će ga svatko iz svoje perspektive hvaliti ili napadati zbog prve žene biskupa. U osnovi obje strane greše jer Anglikanska crkva od 1993. dopušta žene svećenike pa je stupanje jedne od njih na poziciju biskupa potpuno normalno.

  Anglikanska crkva se drugim riječima već odavno počela modernizira i otuđuje od vjernika. Nigdje to nije bilo bolje vidljivo od Brexit referenduma gdje 2/3 vjernika glasuje za Brexit, a 112 od 113 biskupa, znači 99% protiv. Riječ je ujedno o crkvi koja kao i Katolička poziva na primanje migranata protivno mišljenju vlastitih vjernika.

  Justin Welby u skladu s tom politikom na vrhuncu migrantske krize 2015. saziva sinod Anglikanske crkve koji poziva na primanje izbjeglica i migranata. S tom politikom on nastavlja i kasnije pa ćemo se samo sjetiti 2020. kada u doba korona pandemije poziva na otvorene granice. Tada on pored ostalog govori: „Mi ne možemo okružiti našu ljubav žicom da ju prime samo oni koji znaju šifru. Mi smo Božji ljudi. Bog bira, a ne mi.”

  Nama na Hladna istina je nadbiskup Welby od početka upao u oči kao vrhovni svećenik koji se stalno izvinjava. Prvo se 2018. izvinjavao zbog seksualnog nasilja koje provode svećenici, potom u veljači 2020. zbog crkvene povjesti rasizma,a potom je samo pojačao progresivne poruke. Time želimo reći da krajem 2020. naređuje Anglikanskoj crkvi da postane ekološka crkva i ujedno crkva u kojoj Black Lives Matter.

  Tim i drugim porukama on uspješno odbija vjernike iz svoje crkve gurajući ju prema moralizmu i ateizmu. S dužnim štovanjem sada je red reći da se s tim porukama koje šalje Welby u stvarnosti preseravao. To govorimo pošto se izvinjavao zbog seksualnog nasilja svećenika, a onda je 2024. morao otići jer ga je osobno prikrivao, jer je indirektno bio uključen njega.

  Ukratko Welby je bio tipični progresivni lažnjak. Tome trebamo dodati da mi ne očekujemo nikog puno boljeg u njegovoj fotelji.