Ubojstvo Navalnog
Europski državni propagandisti više ne znaju kako udarati po Rusiji, pa iz ormara ponovno izvlače Navalnog. Budimo iskreno pa priznajmo da je Rusija izvršila ubojstvo Navalnog, ali što se to nas tiče ?
O Alekseju Navalnom smo pisali još u doba njegove smrti 2024. Tada smo osuđivali licemjerstvo Velike Britanije, Švedske i drugih koji osuđuju njegovu smrt dok istovremeno pripremaju sličnu sudbinu Assangeu. U tom tekstu smo navodili karijeru Navalnog što nam i ovdje može poslužiti.
Životnu priču Navalnog započinjemo njegovim izbacivanjem iz stranke Jabloko 2007. U trenutku izbacivanja on je bio šef Moskovskog ogranka ove stranke čiji predsjednik je autor ruske pljačkaške privatizacije. Razlog za izbacivanje je bilo njegovo insistiranje uvođenja unutarstranačke demokracije !?
Napuštanjem stranke Navalni počinje svoju borbu protiv korupcije u Rusiji. U toj svojoj borbi on ima podršku izbjeglog oligarha Dimitrija Zimina i njegovog fonda Dinastija. Sin ovog oligarha izjavljuje za medije da ako Aleksej radi svojim rukama i glavom ja mu trebam pomoći novcem. Dok se Putin diplomatski odnosi prema ovom financijeru Navalnog prema drugom i ne. Taj drugi biva Vladimir Ašurkov koji 2013. pod pretnjom uhićenja bježi iz Rusije i reže sve veze s njom.
Prvi kritični trenutak života Navalnog postaju ruski predsjednički izbori 2012. Na njima Putin osvaja treći predsjednički mandat, ali i manje od 50 % glasova u Moskvi. Dan prije polaganje Putinove predsjedničke zakletve Navalni vodi relativno velike protuputinovske demonstracije zbog čega je uhićen. Te demonstracija kao i kasnije Majdan revolucija predstavljaju okidače nakon kojih nastaje današnji Putin koji mrzi zapad.
Politički vrhunac Navalnog postaju izbori za gradonačelnika Moskve. Na tim izborima održanim 2013. sam Navalni najavljuje da će osvojiti 25%, a Putinov kandidat 50%. U prevodu on najavljuje da će izgubiti, ali kada stvarno gubi govori o izbornoj prevari.
Ta nelogičnost s povicima protiv Putina i njegove korupcije Navalnog pretvara u Neprijatelja predsjednika s velikim N. To je vjerojatni razlog za napad na njega 2017 i vjerojatnog trovanja 2020. U određenom smislu napad 2017. je bilo upozorenje, a onaj 2020. finalno upozorenje.
Od trovanja se lječio na Zapadu i potom znajući što ga čeka vratio u Rusiju. Po povratku u Rusiju je odmah bio uhićen i potom osuđen na zatvorsku kaznu. Na izdržavanju zatvorske kazne on iznenada umire 16.02.2024.
Aleksej Navalni se tijekom svog života borio za drugačiju Rusiju i stvarno vjerovao u ono što propovjeda. Danas su u svijetu rijetki ljudi koji postaju stvarni mučenici zbog uvjerenja da se mora promjeniti režim. Zbog toga njih režimi na različite načine kažnjavaju, a jedina razlika je sama kazna. U Rusiji to ispadne smrt, a na Zapadu financijske i zatvorske kazne.
Na svoju žalost Navalni nije razumio dvije osnovne stvari. Prva bi bila da Moskva i Petrograd nisu Rusija nego tamošnje liberalne oaze, a druga da se Rusi više boje anarhije nego diktature. Zbog toga on gubi svoj život, a sličnu sudbinu će doživjeti i drugi s takvim razmišljanjima.
Točno dvije godine nakon smrti Navalnog Velika Britanija, Njemačka, Francuska Švedska i Nizozemska zajedno optužuju Rusiju da ga je otrovala. U optužnici se spominje navodno korišteni otrov i ostali podaci što Rusija najoštrije opovrgava.
Naša poanta bi bila dvostruka. Prvi dio čini da je Rusija neupitno kriva za smrt Navalnog. Ona je kriva jer je disidenta poslala u zatvor gdje on umire. Da li ga je otrovala ili ne na kraju postaje nevažno. Jedino važno ispadne da bi živio još 30-40 godina da nije završio u zatvoru.
Drugi dio naše poante ispadne da je Rusija ubila vlastitog državljana i da to spada u njene unutrašnje poslove. Time želimo reći da se druge države nemaju pravo u to uplitati kao što EU više da se SAD nema pravo uplitati u njene unutrašnje poslove !?
Za kraj ćemo se još samo upitati koliki postotak stanovnika Zapada će promjeniti mišljenje o Rusiji zbog Navalnog ? Naš odgovor bi bio baš nitko. Oni koji ju mrze će ju još više mrziti dok sve ostale boli briga.