Target2

  Kako Europska unija nije država nego neka mješavina labave konfederacije i države njena središnja banka funkcionira na originalni način. Ime toga načina je Target2 koji u slučaju ako netko napusti eurozonu ukazuje koliko on mora platiti odštetu ili dobiti novaca.

  Prije nego što krenemo objašnjavati kako funkcionira europski državni financijski sustav red je reći kako funkcionira državni. Nema nikakve veze da li sada govorimo o SAD, Poljskoj, Rusiji, Iranu, Indiji, Kini i slično jer financijski sustav država s vlastitom valutom uvijek funkcionira na isti način.

 Kao primjer funkcioniranja sustava možemo neodređeno uzeti bilo koju poslovno siromašnu regiju. U svakoj državi postoje regije, županije koji strogo pojednostavljeno govoreći više kupuju tuđih proizvoda nego prodaju vlastitih.

  Tijekom mjeseci se taj trgovinski deficit pretvara u financijski deficit. Ako je regija na primjer tijekom 12 mjeseci ostvarila trgovinski deficit od 10 milijardi eura ona je dužna taj novac drugim regijama države.

  Pošto je riječ o državi s vlastitim novcem svakog 01.01. središnja banka resetira taj dug pa od Nove godine sve regije započinju s neutralnom pozicijom. Tijekom sljedećih 12 mjeseci regije će zarađivati ili gubiti novac tijekom kupovina, bankovnih transakciji i slično samo da bi ponovno 01.01. sve bilo poništeno.

  Tako funkcionira financijski sustav svake države s vlastitim novcem. Kao primjer toga nismo naveli Hrvatsku i njene županije jer mi više zahvaljujući Plenkoviću nemamo vlastitu valutu.

  Kako Europska unija nije u pravom smislu te riječi država njena eurozona nema poništavanje dugova 01.01. ili na neki drugi datum. To znači da dug na primjer Italije prema Njemačkoj nije poništen nego da on i dalje postoji, da se i dalje povećava. Taj financijski odnos među članicama eurozone se zove Target2.

  Po Hrvatskoj narodnoj banci Target je centralizirani sustav koji obuhvaća platne sustave u eurima koji omogućuju namiru u novcu središnje banke i pružaju usluge središnjeg upravljanja likvidnošću bruto namiru u realnom vremenu za plaćanja i usluge za namiru sporednih sustava  te omogućuju plaćanja povezana s namirom vrijednosnih papira i namiru instant plaćanja.

  Laičkim riječnikom Target2 prikazuju koliko je koja članica dužna novca drugim članicama. Riječ je o dugu koji nije vidljiv na drugi način i koji bi se trebao naplatiti u slučaju napuštanje eurozone.

  Ti Target2 podaci nam ukazuju da su zbog svoje veličine Španjolska i Italija dva problematična člana eurozone. Italija je drugim članicama danas dužna samo 402 milijarde eura. Govorimo samo pošto je 2022. bila dužna 715 milijardi eura !? Španjolska je dužna malo više, 422.6 milijardi i tu priča o problematičnoj djeci završava.

  Za razliku od njih Njemačkoj bi u slučaju istupanja iz eurozone druge članice trebale platiti 1 068 milijardi eura !? Toliko iznosi njena dosadašnja korist od eurozone što ispadne u stvarnosti ništa prema Luksemburgu.

  Luksemburg (slika) je ako uzmemo u obzir njegovih samo 600 000 stanovnika najveća porezna oaza u Europskoj uniji. Riječ je znači o članici u koju teče novac iz drugih članica Europske unije što rezultira njihovim Target2 dugom. Konkretno u ciframa kada bi Luksemburg istupio iz eurozone druge članice bi mu trebale dati 243 milijardi eura. To znači da bi po svakom stanovniku Luksemburg dobio 405 000 eura u slučaju napuštanja eurozone.

  Sigurno se za kraju pitate kako po Target2 pitanju stoji Hrvatska ? Pošto se kratko vrijeme nalazimo u eurozoni držimo se oko nule. Znači u slučaju njenog napuštanja mi ne bi niti dobili niti izgubili novac !?