Sudanski ratovi
Ove godine se nastavljaju sudanski ratovi, preciznije bi bilo reći građanski ratovi. Dok onaj u Sudanu traje već dvije godine, onaj u Južnom Sudanu se ove godine ponovno aktivirao.
Prije 18 mjeseci smo govorili kako su izbila oba rata pa se sada samo ubrzano podsjećamo na njih. Na insistiranje Zapada nekadašnja britanska kolonija Ekvatorija koja je 1947. pripojena Sudanu 2011. postaje neovisna država Južni Sudan.
Praktički odmah nakon dana neovisnosti u Južnom Sudanu izbija građanski rat koji 2020. završava oružanim primirjem. U skladu s uvjetima primirja šef pobunjenika postaje jedan od potpredsjednika Južnog Sudana. Riječ je o primirju koje drži do 26.03.2025. kada pobunjenici napadaju vladine snage i snage Ujedinjenih naroda. Nakon napada afrički susjedi reagiraju u pokušaju zaustavljanja općeg građanskog rata.
Teoretski govoreći oni u tome uspjeva, ali nitko se realno gledajući na njih više ne obazire na tamošnju situaciju. Nitko se ne obazire jer je situaciju u Sudanu postala puno ozbiljnija.
Stupivši vojnim pučem na vlast u Sudanu 2019. tamošnji liberalni vojni diktator (slika) je stalno obećavao slobodne izbore. Prvo su se trebali održati 2020., pa 2021., pa 2023., pa… Njegov zamjenik koji je vjerojatno ciljao na izborno preuzimanje vlasti tada kuži da izbora neće biti pa organizira vojni puč. Riječ je o neuspješnom puču koji se 13.04.2023. pretvara u građanski rat.
Strogo pojednostavljeno govoreći u prvoj fazi građanskog rata pobunjenici osvajaju glavni grad Sudana i zapadne provincije. Od proljeća 2023., pa sve do kraja ljeta 2024. pobunjenici potiskuju vladine snage, a onda se situacija mijenja. Vojna situacija se mijenja pored ostalog i jer tamošnji diktator i vlada počinju slušati sposobnog vojnog časnika.
Time želimo reći da je došlo do promjene vladine vojne strategije. Nova strategija koja odmah počinje djelovati je pozivala na napuštanje isturenih pozicija i koncentriranje vojnih snaga u strateškim smjerovima. Zahvaljujući toj promjeni strategije vladine snage 26.03.2025. oslobađaju glavni grad Sudana, Khartum i nastavljaju s svojom uspješnom ofenzivom.
Nakon tog poraza pobunjenici odlučuju pojačati logističke veze s Ujedinjenim arapskim emiratima koji ih naoružavaju. U skladu s tim oni zajedno s Haftarovom Libijom napadaju vladine snage na granici Libije i Sudana. To dovodi do poraza i povlačenja vladinih snaga iznenađenih libijskim napadom.
Ta pobjede i oružje potom dano pobunjenicima ih spašavaju od brzog vojnog poraza produžujući mučenje Sudanaca. Strogo pojednostavljeno govoreći na teritoriju pod kontrolom vladinih snaga živi 75% Sudanaca i tamo se vrši 90% gospodarskih aktivnosti.
Pobunjenici s druge strane pod svojom kontrolom drže šire području Darfura. Razlog za njihovu kontrolu nad ovim područje je vojna pomoć koju dobivaju od susjednog Čada, pobunjenika Srednjeafričke republike, pobunjenika Južnog Sudana i Libije.
Gledajući iz svih vojnih perspektiva pobunjenici bi trebali, su trebali izgubiti rat. Na žalost oni ga ne mogu izgubiti dok im Ujedinjeni Arapski Emirati preko Čada i Libije dostavljaju oružje i novac.
Zbog toga rat koji je stvorio 11 milijuna ratnih izbjeglica traje i traje. Kada će završiti znaju samo vladari UAE, a zašto se Egipat ne uključuje je pitanje od milijardu dolara.