Sport i politika

  Uvijek su nas učili da sport i politika trebaju biti odvojeni, ali to je prestalo biti tako. Posljednjih godina je stvorena čvrsta poveznica između sporta i politike koja prikazuje europske stranke i multikulturalne države u stvarnom svjetlu.

  Našu današnju priču započinjemo s europskim nogometnim natjecanjima. Zbog rata u Gazi izraelski klubovi su prisiljeni tražiti europske gradove u kojima će igrati svoje domaće utakmice Europske lige.

  Nakon dužeg traženja u dogovoru s Poljskim nogometnim savezom (i UEFA) prošli tjedan je bio postignut dogovor s Lodzom. Na osnovu tog dogovora izraelski klubovi Maccabi Haifa i Maccabi Beer Sheva su trebali igrati svoje igrati utakmice na stadionu u vlasništvu grada Lodza. Riječ je o dogovoru koji ubrzo po puštanju vijesti u javnost grad otkazuje.

  Gradom inače vlada proeuropski nastrojena stranka premijera Donalda Tuska, ali službena priča govori da je ona nevina. Ta priča nam govori da je stranka ekstremne desnice protestirala protiv dogovora nakon čega gradonačelnica Lodza otkazuje dogovor. Sve u svemu krivi su nacionalisti, a ne oni koji vladaju gradom i državom !?

  U Belgiji imamo praktički istovremeno istu priču, ali ovaj put nisu krivi nacionalisti. Belgija i Izrael trebaju 06 rujna 2024. odigrati službenu utakmicu u natjecanju Liga nacija. Utakmica je trebala biti odigrana u Briselu, ali to se neće dogoditi jer ju glavni grad Belgije i Europske unije ne može osigurati. Ukratko Brisel se boji terorističkog napada u slučaju održavanja utakmice čak i ako se ona igra bez gledatelja.

  Službena objava grada Brisela nam govori da živimo u teškim vremenima pa bi utakmica dovela do demontracija i protudemonstracija koje bi ugrožile sigurnost publike, igrača, stanovnika Brisela i policije. Konkretno tko ih ugrožava nije rečeno iako svi znamo odgovor na pitanje; svi znamo da je riječ o stanovnicima Brisela porjeklom iz arapskih, muslimanskih država.

  Sličnu situaciju imamo s Rusijom samo se jedina razlika sastoji u tome da je riječ o neupitno političkoj odluci. Nakon ruske invazije Ukrajine UEFA je izbacila ruske reprezentacije i klubove iz svih svojih natjecanja. Riječ je o izbacivanju na neograničeno vrijeme ili ako želite drugačije povratak ruske reprezentacije i klubova nije povezan s završetkom rata.

Tijekom rujna 2023. UEFA je opozvala ovu zabranu za rusku reprezentaciju koju čine maloljetnici (do 17 godina) što odmah izaziva reakcije. Samo mjesec dana kasnije ruska nogometna reprezentacija za mlađe od 17 godina je ponovno zabranjena. Razlog za povratak zabrane su bili protesti Ukrajine podržani od još 10 država, ukratko politika.

  Politički bojkoti i zabrane sportskih događaja ne predstavljaju neku novost, ali njihov način posljednjih godina Da. Ranije su same države odbijale sudjelovati na natjecanjima kao na primjer Olimpijadi u Moskvi (1980.) i Los Angelesu (1984.). Sada države i klubovi žele sudjelovati na natjecanjima, ali im se zabranjuje što predstavlja ogromnu razliku. Riječ je o neprihvatljivoj razlici koja je očito postala dopuštena pošto će svi „ratovi prestati kada im zabranimo bavljenje sportom”. Jednostavni oni nisu normalni.

  Kako nam namjera nije samo kritizirati red je i ponuditi rješenja. Za države tu ništa ne možemo, ali možemo za probleme koje imaju izraelski nogometni klubovi. Rijeka voli govoriti da je multikulturalni, liberalni, progresivni grad pa to može dokazati stvarnim potezom. Ona to može dokazati tako da bude domaćin europskih utakmica Maccabi Haife i na tome još zaraditi novac ? Zar bi to bila tako radikalna ideja za tolerantnu Rijeku ili na kraju krajeva Zagreb ?