Propagandno neslaganje
Strogo pojednostavljeno govoreći 70 godina SAD i europske države su propagandirale iste stvari. Te stvari su se mjenjale, ali ne i zajednička poruka sve do povratka Trumpa u Bijelu kuću kada počinje propagandno neslaganje.
Europski mediji i „nevladine” organizacije sada već godinu i pol viču protiv američkog ukidanja USAID pomoći i američkog državnog financiranja njih samih. Potom započinju vikanja da SAD financira desničare i rasiste. Sada stoga navodimo 3 medijske kritike američkog financiranja „pogrešnih” organizacija.
Ljevičarski The Guardian tako kritizira američku odluku da financira programe kulturološke i nacionalne obnove u Europi. Konkretno se navodi da novac ide za obnovu europske civilizacijske vjere u sebe, promociju nacionalne suverenosti, borbu protiv cenzure, migracija,…
U tekstu se navode bezbrojne, stvarno bezbrojne kritike te američke odluke. Prvo se navodi kako SAD namjesto da pomaže siromašnima on odlazi think thankovima koje kontroliraju milijuneri. Dalje se citiraju kritike bivših djelatnika ministarstva vanjskih poslova (iz doba Bidena ?) koji govore da se novac ideološki koristi kako to Trump želi.
Za kraj ćemo još samo spomenuti kritiku koja govori o užasnim američkim školama. Ona govori da namjesto obnavljavanja američkih škola Trumpova administracija troši novac za edukaciju Europljana. Tu kritiku smo naveli jer The Guardianu nije smetalo kada taj isti novac nije završava u školama, nego za promociju multikulturalizma i otvorenih granica u Europu. Tada je to bilo OK, a sada više nije !?
Drugi medij koji citiramo govori da je SAD desetljećima financirao udruge koje štite: slobodu govora, ljudska prava i manjine u autokratskim državama. Dalje se navodi kako su stručnjaci iz ministarstva donosili odluku tko ima pravo na novac, a da tu odluku sada donosi državna administracija.
Tim potpunim ignoriranjem „stručnjaka” SAD odlučuje davati novac zagovornicima slobode govora, konzervativnim i antimigrantskim snagama. Mediju koji citiramo je dodatno zasmetalo odluka o darivanju desetaka milijuna organizaciji koja sjeća na žrtve komunističkih režima. Nužno nam ispadne navesti da je tvorac te organizacije Bill Clinton, bivši predsjednik iz Demokratske, znači lijeve stranke.
Na kraju nam je red navesti i proslavljeni Financial Times. On piše o odluci donesenoj povodom proslave 250 godina SAD-a. Riječ je o odluci kojom će američko financiranje poticati obnovu europske civilizacije i prije svega borbu protiv cenzure.
Iz američke praktične perspektive najvažnija ispadne borba protiv cenzure u Europi. Konkretno cilj je rušenje europskog zakona Digital service act i britanskog Online safety act. Iz perspektive Washingtona riječ je o zakonima protivnim američkim interesima i američkim tehnološkim korporacijama.
SAD službeno povodom svih kritika govori da su sva planirana financiranja organizacije legalna. Isto se tvrdi da političke partije ne mogu dobivati američki novac, ali tome Europa i progresivni mediji ne vjeruju.
Ono što Financial Times ne navodi u svom tekstu je jedna gorka istina. Bez europske cenzure i državne kontrole narativa u Europi ne bi nastalo multikulturalno društvo i otvorene granice. To ne bi nastalo jer se ljudi njima instiktivno protive i to je poanta svega.
Ukidanje europske cenzure i financiranje konzervativnih organizacija su dvije slike istog novčića. To Europa i takozvani progresivci koje financira Europska unija jako dobro znaju. Zbog toga sada postoji apsolutno propagandno neslaganje Europe i SAD.