Obaranje Borisa Johnsona
Obaranje Borisa Johnsona je politički događaj u Velikoj Britaniji koji se dešava drugi put u manje od 30 mjeseci. Razlozi za njega su različiti, ali protivljenje dolazi iz identičnih centara moći.
Boris Johnson je pripadnik britanske i europske elite koja možemo reći stoljećima upravlja Velikom Britanijom i Europom. Među njegovim precima nalazimo pored ostalih grofove bavarskog kraljevstva i ministra unutrašnjih poslova Osmanskog carstva.
Ukratko Johnson je bio rođenjem predodređen za visoke državne pozicije ako ima ambicije da ih poželi. Do 35 godine života on je pisao za medije, a potom je ušao u politiku izborom u britanski parlament. Johnson 2008 godine postaje gradonačelnik Londona,a od ove pozicije odustaje 2016 godine odbijanjem da se kandidira za još jedan mandat.
To je bilo doba njegovog povratka u parlament s vrlo vjerojatnim planom preuzimanja vlasti u Velikoj Britaniji. U to doba na vlasti u Konzervativnoj stranci i Velikoj Britaniji je bila Theresa May koja se pogubila u procesu Brexita. U skladu s takvom situacijom ona na proljeće 2019 podnosi ostavku na mjesto premijerke i predsjednice stranke što je izazvalo unutarstranačke izbore.
Na unutarstranačkim izborima održanim 22 srpnja 2019 godine Boris Johnson ostvaruje uvjerljivu pobjedu. On je bio osvojio 66 % glasova članova stranke koji su glasovali.
Dva dana kasnije Boris Johnson je postao premijer Velike Britanije nakon čega počinje provoditi svoju Brexit politiku. Već 45 dana kasnije grupa nominalno konzervativnih zastupnika se pobunila protiv premijera s ciljem blokiranja Brexita i svrgavanja Johnsona.
Ovaj prvi pokušaj svrgavanja premijer je riješio raspisivanjem novih parlamentarnih izbora na kojima su građani dobili pravo izbora. Glas za Konzervativnu stranku na izborima je bio glas za Brexit. Tu politiku su Britanci u potpunosti podržali što je dovelo do najveće izborne pobjede u Velikoj Britaniji u posljednjih 30 godina.
Sada manje od 30 mjeseci kasnije takozvani Konzervativci ponovno odlučuju pokušat oboriti premijera Johsnona. U određenom smislu razlozi za ovaj pokušaj obaranja su identični onima iz prethodnog pokušaja.
Svi zagovornici slobodnog tržišta, globalizacije i migranata su automatski protivnici Johnsona. Kako te iste pozicije zagovara dobar dio anglosaksonske elite možemo razumjeti zašto se po pitanju premijera traži dlaka u jajetu.
Formalni razlog za pokušaj smjene Johnsona su njegove zabave dok su svi bili u lockdownu. Taj razlog je stvarno dobar, stvarno ispravan, ali pitanje bi bilo da li je on dovoljan za smjenu premijera ?
Razumne osobe znaju da je Johnson na izborima 2019 godine učinio nemoguće. On je osvojio dobar dio glasova običnih Britanaca koji su htjeli Brexit i koji su se zbog toga odrekli Laburista. S druge strane održao je bio kakvu takvu podršku dijela vladajuće elite koja automatizmom podržava Konzervativce.
Potencijalna smjena Johnsona bi novog lidera Konzervativaca i britanske vlade dovela u slične probleme. Riječ je o problemu kako istovremeno zadržati glasove običnih Britanaca i dijela britanske elite ? Na ovo pitanje u Velikoj Britaniji nitko ne nudi odgovor.
Ono što protivnici premijera tiho navode je mogućnost povratka Velike Britanije u Europsku uniju nakon njegovog obaranja. To u stvarnosti predstavlja njihovu fantaziju pošto su birači sve rekli oko Brexit na referendumu i potom dvoje parlamentarnih izbora.
Medijske priče o premijerovim zabavama u doba karantene i unutarstranačka borba su doveli do pada popularnosti Konzervativaca. To onemogućava Johnsona da povuče rješenje slično onome iz 2019 godine i raspiše nove izbore.
Trenutačno postoje dva javna kandidata za nasljeđivanje Johnsona. To su britanski indijac Rishi Sunak koji je trenutačno ministar financija i ministrica vanjskih poslova Liz Truss. Zanimljivo je napomenuti da je i ona prije vršila najviše dužnosti u ministarstvu financija. Iz toga možemo zaključiti da ovu spletku za obaranje Johnsona vode financijske institucije nezadovoljne odnosom Velike Britanije i Europske unije.