Navaljni

  O Alekseju Navaljnom i njegovoj „herojskoj” borbi protiv Putina se puno piše u našim medijima, ali tko i što je on se jako malo zna.

  Naša priča o Alekseju Navaljnom počinje 1998 godine kada na ljetovanju u Turskoj upoznaje svoju buduću suprugu Juliju. Dok se o Alekseju tada i kasnije možemo reći baš sve zna oko njegove supruge postoje tajne oko koje nikada nisu izašle u medijima. Dovoljno je o njoj reći da joj je otac bio visoki dužnosnik KGB-a i da je bila na edukaciji u inostranstvu prije susreta s svojim budućim suprugom. Dvije godine kasnije ovo dvoje potomaka imućnijih Rusa stupaju u brak,a Aleksej tada ulazi u rusku liberalnu stranku Jabloko.

  Iako je politički napredovao u stranci on ne uspjeva ući niti u ruski parlament niti u skupštinu grada Moskve pa stranku napušta 2007 godine istovremeno pokušavajući stvoriti Narodni pokret što mu baš ne uspjeva.

  Nakon propasti Narodnog pokreta Navalni osniva 2011 godine nevladinu organizaciju imena Fond za borbu s korupcijom. Krajem te godine Navaljni do tada poznat samo po internet aktivnostima napokon postaje javna osoba kada biva uhićen zbog protesta protiv rezultata izbora.

  Do tada, a možemo dodati i čak koju godinu kasnije Navaljnog se smatralo potencijalnim agentom, provokatorom Putina. Stvarno nije teško skužiti zašto ga se smatralo Putinovim agentom ako uzmemo u obzir da je on 2012 godine bio izabran za jednog od direktora Aeroflota.

  Sljedeće 2013 godine Aleksej Navaljni je bio kandidat za gradonačelnika Moskve. Za izbornu kampanju on je uspio skupiti 100 miljuna rublji tako da ju je više nego aktivno vodio dok su sami izbori bili relativno pošteni pa je uspio osvojiti 27 % glasova. Taj postotak je bio puno veći od očekivanja,a dodatnu zanimljivost rezultatu su dali podaci o tome tko je glasovao za koga. Stanovnici radničkih kvartova su podržali dotadašnjeg gradonačelnika dok su stanovnici kvartova u kojima živi ekonomska i intelektualna elita podržali Navaljnija.

  Nakon ovih izbora možemo reći da je on izbačen iz savjetničkih ili menadžerskih pozicija u svim državnim i paradržavnim tvrtkama nakon čega 2014 on osniva stranku Progress. Od trenutka osnivanja ove stranke pa do danas gotovo 7 godina kasnije Aleksej Navaljni vodi demonstracije protiv korupcije u Rusiji i demonstracije 2018 jer mu nije bilo dopušteno natjecati se na predsjedničkim izborima.

  Te demonstracije ga često dovode u zatvor iz kojega biva brzo puštan na slobodu pa se potom ovaj proces ponavljao. Puno veći problem je na kraju ispala njegova stvarna borba protiv korupcije. Kako je bio lažno optužio francusku korporaciju Yves Rocher za korupciju na sudu je 2014 godine bio prisiljen priznati pogrešku i platiti višemilijunsku odštetu. Povodom toga se izvinjavao navodeći da su mu podvalili lažne podatke, ali stanje se ponovilo kada optužuje ruskog oligarha da je nekvalitetnom hranom izazvao dizenteriju u školama. Ovaj put je bio osuđen na plaćanje 29.7 milijuna rublji odštete što dovodi do bankrota njegovog Fonda za korupcija.

  Tada realno gledajući bankrotirani Navaljni biva otrovan što će ga dovesti do liječenje u Njemačkoj. U doba kada ovaj borac protiv korupcije leži u njemačkoj bolnici ruski oligarh kojemu on treba platiti odštetu zbog lažne optužbe navodi kako će ga ostaviti golog i bosog ako preživi.

  Kao što svi znamo Navaljni je ozdravio i prije par dana se vratio u Moskvu gdje je odmah bio uhićen. Njegova je nada bila da neće biti uhićen zbog podatka o navodnoj Putinovoj palači vrijednoj 1.37 milijardi dolara. Nakon što je uhićen pustio je te podatke u javnost istovremno s diplomatskim protestima Europske unije i SAD-a povodom uhićenja.

  U subotu su se pored ostalog u Rusiji održale demonstracija za oslobađanje Navaljnija pa se na ulicama Moskve okupilo po ruskim izvorima 4.000 ljudi, a po zapadnoeuropskim 40.000. U osnovi ove demonstracije vođene pozivima preko društvenih mreža su bile neuspješne ako uzmemo u obzir da u Moskvi živi 12 milijuna stanovnika.

  Što za kraj reći o Alekseju Navaljnom. On je učinio stvarno herojski potez kada se vratio u Rusiji pošto očito vjeruje u to za što se bori. S druge strane on je tipični liberal bez ikakvog programa koji jedino može govoriti o liberalizaciji i borbi protiv korupcije. On ne može govoriti o borbi za nacionalne interese ili o borbi za jačanje socijalne kohezije pa stoga on danas u Rusiji nema nikakve šanse bez obzira koliko o njemu pišu zapadni mediji i koliko o njemu govore zapadne vlade. U određenom smislu on je samo pijun kojemu je cilj da Rusiju pokaže kao diktaturu.