Mir na Bliskom istoku
Možemo slobodno reći da je novi šerif u gradu s novom vizijom okončanja sukoba na Bliskom istoku. Mir na Bliskom istoku bi se po Trumpu trebao temeljiti na suradnji Izraela i Turske, a po mogućnosti i Irana.
Bliski istok je već 80 godina područje na kojemu se vode ratovi. Prije svega je riječ o ratovima povezanima s osnivanjem Izraela u današnjim granicama, a onda su tu i drugi sukobi. U 21 stoljeću glavni remetilački faktor postaje Američka imperijalna politika osvajanja država, naftnih izvora. To se prikrivalo pozivom na borbu za demokraciju, ali nitko razuman u to nije vjerovao.
Osvajanjem Iraka od strane Busha mlađeg i potom Libije od strane Obame se nije ulazilo u srž problema. U njega nije ulazio niti rat u Siriji koji je trajao više od 13 godina i završava tek u prosincu 2024.
Srž problema je bio Izrael i njegov odnos s Palestincima na okupiranim područjima i s arapskim državama koje ih podržavaju. Tijekom američkih vojnih avantura na Bliskom istoku Izrael je bio „upozoren” da ne intervenira ako ga na primjer Irak gađa i toga se držao.
Istovremeno s tom politikom SAD je pokušavao pomiriti prije svega Izrael i Saudijsku Arabiju. Na to je Bidenova administracija bila uložila svoju reputaciju i uspjela pokrenuti stvari s mrtve točke. Dogovor se u osnovi temeljio na ideji normalizaciji odnosa Izrael – Saudijska Arabija u zamjenu za davanje nuklearne tehnologije Riyadu.
Riječ je bila o potencijalnom dogovoru koji pada u vodu kada 07.10.2023. Hamas iz Gaze napada Izrael. Nakon ovog napada Bidenova administracija pritišće Izrael da obustavi napade na Gazu i tako smiri arapski bijes. Postoji nekoliko svima očitih primjera tog američkog pritiska,a javno najpoznatiji je odbijanje SAD-a da uloži veto na rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a kojom se traži mir u Gazi.
Izrael to potpuno ignorira i nastavlja po svome ubijajući prvo teroristu Fuada Shukra,a potom i druge šefova Hezbolaha. Ubojstva Shukre čiju glavu je SAD ucjenio na 5 milijuna dolara izaziva nervni slom Bidena koji javno viče na izraelskog premijera kako si mogao to učiniti.
To je stanje na Bliskom istoku kada Donald Trump ponovno postaje američki predsjednik. Ubrzo po ulasku u Bijelu kuću njegova vizija mira na Bliskom istoku postaje relativno jasna. Ona se temelji na dogovoru Turske i Izraela,a po mogućnosti i Irana.
Naglasak je na Turske i Izraela s kojima Trumpova administracija započinje intenzivni diplomatski dijalog. Kao primjer tog razvoja situacije imamo premijera Izraela koji u veljači 2025. postaje prvi strani državnik kojeg Trump prima. Dva mjeseca kasnije on je ponovno u Bijeloj kući što svima zainteresiranima šalje jasne signale.
Diplomatski izvori ne navode pregovore Turske i SAD-a o Bliskom istoku, ali oni se neformalno održavaju. Oni se održavaju čisto onako uz put dok traju pregovori Rusija-SAD u Turskoj. Ti neformalni razgovori Turska-SAD su rezultirali optimizmom turske vlade koja govori o zatopljenju odnosa i mogućnosti ukidanja američkih vojnih sankcija Turskoj.
U cijeloj diplomatskoj priči nalazimo i Iran kojemu Donald Trump 07.03.2025. šalje poruku o nužnosti razgovora, pregovora. Riječ je o poruci koju Teheran na kraju prihvaća što dovodi do početka pregovora o normalizaciju odnosa. Da li će oni biti uspješni ili ne predstavlja jedno puno veće pitanje na koje ćemo odgovor dobiti kasnije.
Iz svih tih diplomatskih pregovora proteklih mjeseci postaju jasne naznake Trumpove vizije mira na Bliskom istoku. Riječ je o viziji koja se temelji na 3 regionalna policajca (Iran, Izrael, Turska) koji zajedno mogu održavati mir. Riječ je o regionalnim policajcima koji bi trebali biti povezani u nekakav stabilizirajući savez dok se SAD fokusira na Kinu.
Glavna prepreka toj viziji je odnos Izraela prema Palestincima. Da li će se moći naći nekakav dogovor po tom pitanju će ujedno dati odgovor da li će se ona ostvariti.