Maleni rat

  U Maliju se već više od 10 godina vodi maleni rat. Teoretski riječ je o građanskom ratu u koji su se upleli islamisti, Njemačka, Francuska i Rusija.

  2011 godine prije svega Francuska i Velika Britanija su počeli invaziju Libije s ciljem rušenja Gadafija. Na kraju uz pomoć SAD i zaljevskih monarhija i zahvaljući naoružavanju islamista oni su ispunili svoj cilj.

  Dio oružja koji je Zapad tada podijelio islamistima završava u sjevernom Maliju gdje tamošnji Tuarezi započinju 2012 svoju bunu. Zahvaljujući ranije navedenom oružju Tuarezi i islamisti ostvaruju potpunu pobjedu nad Malijem „oslobađajući” tako njegov sjeveni dio.

  Odgovarajući na vojni kolaps Malija Francuska u siječnju 2013 započinje vojnu intervenciju koja stabilizira vojnu situaciju. Ubrzo nakon početka intervencije Mali uspjeva povratiti dio izgubljenog teritorija nakon čega dolazi do vojne paralize. Zbog toga pobunjenici i dan danas, znači 10 godina nakon početka pobune kontroliraju veći dio sjevernog Malija.

  Vojnopolitički neuspjesi vlade Malija u borbi s pobunjenicama su rezultirali pučem 2012 i potom novim 2020 godine. Možemo iz toga zaključiti da je tamošnja vojska uspješnija u likvidaciji vlastitih političara nego pobunjenika.

  Nakon državnog udara 2020 godine dolazi do zahlađenja odnosa Malija i zapadnih saveznika. Gledajući iz zapadne perspektive razlog za to zahlađenje je odbijanje suradnje s vojnom diktaturom. Mali je s druge strane frustriran jer Zapad u svojem stilu koji smo dobro upoznali u ratovima na Balkanu viče „svi su jednako krivi”.

  U skladu s tom politikom jednake krivice Ujedinjeni narodi i zapadne sile traže da Mali prihvati stvaranje države u državi. Oni traže još od 2015 godine da Mali „pokloni” visoki stupanj autonomije području pod kontrolom Tuarega i islamista !?

  Kako to Mali odbija on se nakon puča 2020 godine okrenuo Rusiji koja u pomoć šalje plaćenike Wagner grupe. U skladu s novonastalom situacijom Francuska je prošli tjedan povukla svoje posljednje vojnike iz Malija. Sličnu odluku je bila donijela i Njemačka koja je suspendirala svoje tamošnje aktivnosti vojske. Tu odluku je vojna diktatura Malija pozdravila izjavom da je dužnost vojske Malija zaštita državnog teritorija.

  Ukratko vlada u Bamaku je iznimno frustrirana vojnicima Francuske, Njemačke i drugih koji su zaledili stanje na terenu. Po mišljenju ove vlade misija zapadnih saveznika je trebala biti pomoć u uništavanju pobunjenika,a ne pretvaranje europskih vojnika u “sladoledare”.

  Te frustracije „sladoledarima” mi koji se sjećamo Domovinskog rata i rata u Bosni i Hercegovini jako dobro možemo razumijeti. Isto tako se sjećamo reakcija sladoledara kada bi branitelji domovine poduzeli nešto protiv agresora.

  Moderni primjer tih reakcija je ona njemačke vojske koja u svojoj službenoj izjavi navodi „Vojne snage Malija s uz pomoć visoko vrijedne opreme su počele napredovati”. Riječ je inače o tipično diplomatskoj PR izjavi. U realnosti ta izjava bi trebala glasiti: „Uz pomoć 40 godina starih aviona vojne snage Malija su počele potiskivati islamiste”.

  Ta izjava bi bila potpuno istinita dok ona koju je objavila vojska Njemačke predstavlja najobičniju laž. Kako sada izgleda odluka o povlačenju europskih snaga ispadne najbolja vijest za Mali. Tako će tamošnja vlada imati slobodne ruke da riješi problem islamskih pobunjenika koji uništavaju sve na svojem putu.