Puč u Nigeru
Vojni puč u Nigeru koji se dogodio posljednjeg tjedna srpnja predstavlja samo nastavak dotadašnjih promjena u Africi. Između 2021 i danas su se dogodili pučevi u Gvineji, Maliju, Burkini Faso i Sudanu.
U određenom smislu ovaj puč se dogodio po istom obrascu kao onaj u susjednom Maliju. Nakon što je Zapad srušio Gadafija 2011 uz pomoć pored ostalog islamističkih skupina one su došle do velike količine oružja. S njime su počele voditi islamističko-fundamentalističku pobune na području Sahare.
Neuspjesi vlade Malija da zaustavi napredovanje islamističkih snaga je rezultiralo pučem 2012 godine. Ubrzo potom u Mali stižu Francuske i Američke snage koje zaustavljaju napredovanje islamista. 2015 godine Zapad prisiljava vladu Malija da daruje široku autonomiju svom sjevernom dijelu kojeg su osvojili islamisti i nakon toga se linija fronte nije micala.
Nezadovoljstvo situacijom u kojoj Zapad viče „svi su jednako krivi” i blokira ofenzivne operacije vojske rezultira 24.05.2021 novim vojnim pučem. Nakon njega vojska Malija pokreće svoju vojnu ofenzivu dok je Zapad odlučio povući svoje vojnike s teritorija ove države.
Identično kao i rat u Maliju starta i onaj u Nigeru. Islamisti čak imaju istog zapovjednika svojih snaga u obje države. Riječ je o Iyad Ag Ghalyiju, bivšem diplomatu Malija u Saudijskoj Arabiji koji upravlja Al Qaedom u Sahari. Njegov formalni cilj je formiranje islamističko-fundamentalističke države Tuarega.
Sve u svemu „građanski” rat u Nigeru je pratio šablonu onog u Maliju. Znači od 2011 su se pojačali islamistički napadi dok je istovremeno Francuska pružala pomoć vladi. U određenom smislu Francuska je 2013. „kapitulirala” pa se SAD uključuje u ovaj rat. To dovodi u siječnju 2013 godine do sklapanja vojnog sporazuma SAD i Nigera o borbi protiv džihadista.
Ova pomoć Zapada u borbi protiv terorista u stvarnosti nije pomogla Nigeru kojeg od 2014 napadaju i islamisti iz Nigerije. Znači konkretno govoreći jedna od najsiromašnijih država svijeta se našla pod islamističkim napadima na dvije potpuno različite fronte.
Bez obzira na sve te napade Niger je bio ostao demokratska i stabilna država. Govoreći o geopolitičkoj situaciji vlada Nigera 2021. izjavljuje: „Mali je propala država, Burkina Faso propada, mi nemamo granicu s Nigerijom nego s Boko Haramijom”.
Ukratko Niger je postao otok stabilnosti u iznimno nestabilnoj saharskoj Africi. Ta stabilnost dovodi do masovnih francuskih i američkih vojnih i političkih ulaganja u najsiromašniju državu na svijetu. Kako “ulaganja” nisu rezultirala vojnim uspjesima ona su počela sve više iritirati stanovnike i tamošnju vojsku.
Kombinacija tih neuspjeha, susjednih vojnih diktatura, šefa države koji je pripadnik nacionalne manjine i navodne korupcije rezultira vojnim pučem. Predsjednička garda je prilično jednostavno uhitila predsjednika i svog šefa postavila za vojnog diktatora Nigera. U prvim trenucima vojska to nije htjela prihvatiti, ali je koji dan potom prihvatila pučiste kao nove vladare.
Normalno Zapad je najoštrije osudio ovaj puč, a za vojnog diktatora je puno problematičnija pozicija Nigerije. Riječ je o Nigeriji kojom upravlja kum kumova i koji je zaprijetio vojnom intervencijom. Tehnički vojnom intervencijom je zaprijetila Zajednica zapadnoafričkih država, ali u stvarnosti sve se svodi na Nigeriju. Riječ je inače o onoj istoj državi iz koje džihadisti napadaju Niger pa su te prijetnje…
Novi vojni diktator Nigera će ovih dana trebati prikazati fantastične diplomatske sposobnosti ili će ostati bez vlasti. Razlog za to nisu demokracija, humanizam i na Zapadu slične gluposti. Razlog za to je moć ili konkretno uran i zlato koji se iz ove države izvoze u Francusku.
U skladu s tim Niger je zabranio 30 srpnja 2023 zabranio izvoz urana i zlata u Francusku. To je bio udarac tamo gdje stvarno boli pošto 24 % uvoza urana Europske unije otpada na Niger. Nakon krize po pitanju uvoza fosilnih goriva Francuskoj, a i cijeloj Europskoj uniji stvarno ne treba nova energetska kriza.
To istovremeno predstavlja bonus i malus za vojnog diktatora Omara Tchianija pa ćemo vidjeti kako će ova priča završiti, pa ćemo vidjeti da li će uspjeti iskoristiti te sirovine za ostanak na vlasti.