Jesti ćemo travu
Izjavu „jesti ćemo travu” ako treba, ali nećemo popustiti je izjava koju smo čuli više puta kroz povijest. Ono što nismo očekivali je da će išta sličnog biti rečeno u liberalnoj demokraciji.
Gledajući iz svjetske perspektive najpoznatiji političar koji je izjavio „jesti ćemo travu” je bio socijalistički predsjednik i premijer Pakistana. Riječ je bila o Zulfikar Ali Bhuttou. Ta njegova izjava koja dolazi nakon vojnog poraza od Indije je imala i određenu logiku.
On je bio izjavio „biti ćemo gladni, jesti ćemo travu, ali ćemo imati svoju atomsku bombu”. Ta izjava je imala logiku, ali narod njome nije bio oduševljen pa je Bhutto bio oboren u državnom udaru 1977 godine.
Nakon ovog svjetskog primjera red nam je spomenuti Balkan. Tu nam priča započinje u Jugoslaviji tijekom pedesetih godina dvadesetog stoljeća. Tada je Jugoslavija kako bi dokazivala lojalnost komunističkoj ideji vikala „Jesti ćemo travu, ali se nećemo pokoriti”. U stvarnosti riječ je bila o laži pošto je u vrijeme tih povika Jugoslavija radila u dogovoru s SAD.
Te riječi je kasnije ponovio posljednji potpredsjednik Jugoslavije Branko Kostić reagirajući na najavu sankcija ako Srbija ne prestane s napadima. Riječ je o izjavi sličnoj riječima Radovana Karadžića koji izjavljuje „Srbi mogu bez hleba, ali ne bez države”.
Dok je Jugoslavija u pedesetim godinama lagala kada je govorila Jesti ćemo travu, Albanija nije bila lagala. Albanija se nakon rezolucije Informbiroa posvađala s Jugoslavijom, a potom 1961 godine s Sovjetskim Savezom. Tada je Enver Hodža povikao Hruščovu: „Mi ćemo preživjeti pa makar na travi,ali se nećemo prodati za Judine škude. Mi ćemo rađe časno umrijeti na nogama nego kleknuti i živjeti u sramoti.”
Dok su tako Albanija, Jugoslavija, Pakistan i Srbija bili ponosno izjavljivali „jesti ćemo travu” Sjeverna Koreja pa baš i nije. Ona nije bacala velike parole nego je „samo” svoje građane educirala kako jesti travu i korjenje prije 25 godina !?
Za razliku od ove edukacije koja je sramotna čak i iz sjevernokorejske perspektive danas je ona promjenila politiku. Sada ona ponosno tvrdi da će jesti travu, ali od atomskih bombi neće odustati !?
Sigurno će se mnogi upitati zašto govorimo o „jesti ćemo travu…” ? Zbog nove neobične izjave ministra vanjskih poslova Europske unije Josepa Borrella. On je izjavio : „Ubrzani prestanak korištenja ruske energije je povezan s visokim troškovima za veliki broj država i gospodarskih sektora. Ipak to je cijena koju treba platiti za zaštitu naše demokracije i internacionalnog poretka”.
Vjerojatno će puno ljudi reći da se ta izjava razlikuje od one „jesti ćemo travu u ime obrane komunizma od neprijatelja”, ali za nas razlika je minimalna. Ona je minimalna pošto u vrijeme komunizma nisi smio demonstrirati, a sada možeš.
Red je postaviti pitanje što se dogodilo s onim Josepom Borrellom koji 2020 izjavljuje: „Lijepo je demonstrirati protiv klimatskih promjena dok te nitko ne pita da platiš za to. Pitam se da li su mladi ljudi koji demonstriraju svjesni cijene mjera za borbu protiv klimatskih promjena. Ako se budemo ozbiljno borili protiv njih ljudi će izgubiti posao”.
Tu izjavu je bio dodatno zacementirao onom o Gretinom sindromu nakon čega su Ursula von der Leyen i svi drugi počeli na njega vikati. Red je postaviti pitanje što se dogodilo s ovim političarom koji je 2020 godine mislio o običnim ljudima, a danas ih baca pod vlak !?
Ja i moja obitelj ne želimo jesti travu u ime obrane naše demokracije kojom upravlja neizabrana Komisija ili u ime zaštite internacionalnog poretka. Da li vi želite jesti travu u ime toga ?