Janos Kadar

  Na današnji dan prije 110 godine u Rijeci se rodio višedesetljetni vođa Mađarske Janos Kadar. U određenom smislu riječ je bila o neobičnom komunisti koji stvara takozvani gulaš komunizam.

  Janos Kadar je bio vanbračno dijete čija oba roditelja su znana. Njegovo rođenje i obitelj najbolje dokazuju multietničnost tadašnje Ugarske. Jedan njegov djed je bio Slovak, a drugi Njemac dok je on sam rođen u Rijeci koju je riječkom krpicom Ugarska preuzela.

  Tijekom velike ekonomske depresije mladi Janos ostaje bez posla nakon čega se 1931. učlanjuje u Komunističku partiju. Samo par godina kasnije on biva uhićen i navodno pod policijskim mučenjem izdaje druge komuniste.

  Na kraju mu komunistu opraštaju izdaju tako da 1940 godine biva ponovno primljen u partiju. U svibnju 1942 godine on je već član Centralnog komiteta partije ne zbog svoje sposobnosti nego zbog iznimno malenog broja komunista na slobodi.

  Na kraju će i Kadar biti uhićen, ali na iznenađenje svih on uspješno bježi iz nacističkog zatvora. Zbog toga će ga drugi komunisti promatrati kao potencijalnog špijuna, ali bez obzira na to on napreduje. Nakon formiranja „komunističke” Mađarske 1945 Kadar završava na najvišim državnim dužnostima uz neupitnu podršku Staljina.

  Janos Kadar će se probiti između ostalih komunističkih lidera tijekom izbornih kampanja 1945 i 1947 godine. Na njima Komunisti postižu zahvaljujući Janos odlične rezultate, ali ne osvajaju kompletnu vlast.

  Mađarski staljinist Rakosi mu se na tome zahvalio postavljanjem na mjesto ministra unutrašnjih poslova 1948 godine. To je u određenom smislu bila klopka pošto ga nakon ukidanja višestranačkog sustava u Mađarskoj Rakosi smjenjuje,a potom 1951 i uhićuje.

   Praktički godinu dana Kadar će živjeti u staljinističkom paklu bez sudske presude ili ičega sličnog. Tek 1952 godine on završava na sudu i biva osuđen na doživotnu robiju. Između ove presude i njegovog preuzimanja vlasti u Mađarskoj će proći samo 4 godine.

  Već 1954, znači nakon smrti Staljina zatvorska presuda Janosu Kadaru biva poništena pa se vraća političkoj aktivnosti. Njegove PR sposobnosti su ga ponovno izbacili na vrh Komunističke partije Mađarske. U doba Mađarske revolucije 1956 godine on je ministar u vladi Imre Nagija koji će izdati svog premijera.

  Iz Moskve Janos Kadar daruje blagoslov Sovjetskom saveza za slanje tenkova na Mađarsku i gušenje revolucije. Na kraju će Sovjetski tenkovi postavi Janosa za komunističkog vladara Mađarske. Kako ništa u svijetu nije besplatno on će svoju lojalnost Moskvi biti prisiljen dokazati pogubljenjem Imre Nagija koji ga je ranije pustio iz zatvora i postavio za ministra.

  Komunistički sistem koji tada Kadar počinje stvarati u Mađarskoj se sastoji od dvije osnovne točke. Prvu čini potpuna unutrašnja neovisnost od SSSR i potpuna vanjskopolitička podložnost njemu. Mađarska tokom ovog razdoblja nema samostalne vanjske politike, ali u zamjenu za to je dobila unutrašnje slobode.

  Zahvaljujući tim unutrašnim sloboda on stvara takozvanu meku diktaturu koja se od one staljinističke poratne razlikuje u jednoj definiciji. Kadar je govorio „ako niste protiv nas Vi ste s nama” dok je staljinist Rakosi ranije govori „tko nije s nama je protiv nas”. Prilično jasna razlika.

  U određenom smislu Janos Kadar je bio mađarski Nikita Hruščov koji ga je i  postavio na položaj. Znači poveo je ekonomske reforme u Mađarskoj i pokušao koliko je to moguće za komunistički režim dopustiti slobodu govora. Njegov glavni gospodarski cilj je bio dizanje životnog standarda u Mađarskoj i tu dolazimo do apsurda.

  Taj apsurd predstavlja mogućnost stvaranja stvarne tržišne ekonomije i dizanja životnog standarda u komunističkom sustavu. To realno nije moguće pošto država kontrolira svo gospodarstvo.

  Bez obzira na to u svojih više od 30 godina vladavine Kadar je dignuo životni standard Mađara. On ga je dignuo na najvišu razinu u istočnom bloku uz pomoć zapadnog zaduživanja Mađarske. Kako bi nam bila jasnija visina duga koju je ostavio 1988 godine navesti ćemo samo da je Mađarska po glavi stanovnika bila duplo zaduženija od Jugoslavije !?

  Janos Kadar je preminuo 9 srpnja 1989 godine, nekoliko mjeseci prije urušavanja komunističkih režima u Europi. Njegov posljednji životni akt je po riječima komunističkog premijera Mađarske bila ispovjed katoličkom svećeniku.

  Na kraju nužno je reći da mi Hrvati nemamo pravo „suditi” Kadaru. Njega trebaju „suditi” Mađari, a oni su svoje rekli. Većina Mađara smatra da su bolje živjeli u njegovo doba nego danas. Oni oplakuju nestanak socijalnog mira i stabilnosti njegovog doba, dok su istovremeno svjesni gospodarske neodrživosti njegovog režima. Još ćemo dodati da samo 31 % Mađara misli da se sada bolje živi nego u doba Janosa Kadra.