Integracija

  Nakon primanja desetaka milijuna migranata iz cijelog svijeta pojavilo se pitanje njihove integracije u zapadna društva. To je pitanje koje niti političari niti nevladine organizacije zbog osjetljivosti ne žele pokrenuti. Integracija je ujedno tematika kojom se bavi jedna britanska studija čije zaključke obrađujemo u ovom tekstu.

  U uvodu ovog izvještaja se navodi kako je najvažnije izgraditi multietničku demokraciju u kojoj većina prihvaća osnovna pravila. Tu mi odmah povlačimo crtu citiranjem Lee Kuan Yewa koji je bio savjetnik američkih i kineskih predsjednika. On je bio izjavio da multietnička država ne može imati demokraciju jer će svako glasati za predstavnika svog naroda.

  Vjerujemo da su autori ovog izvještaja svjesni te opasnosti zbog čega naglašavaju da je najvažnije stvoriti društvo gdje se prihvaćaju osnovna pravila, norme. Da li će se u tome uspjeti je pitanje na koje ne dobivamo odgovor.

  Ono na što dobivamo odgovor u ovom izvještaju je da se autohtoni Britanci protive migrantima i integraciji. Kada im se postavi pitanje da li podržavaju multikulturalno društvo oni odgovaraju da, ali u stvarnosti misle ne. Ovaj izvještaj nam tako navodi da Britanci ne stupaju u bračne odnose s pripadnicima manjina, oni se ne mješaju. Ukratko oni na ispitivanjima javnog mijenja davaju odgovor koji se od njih traži isto tako kao što su svi u komunističkim državama pozitivno govorili o Lenjinu.

  Jedan od najbržih načina kako otkriti napredak integracije su osobna imena. U skladu s tim ova analiza nam otkriva postotak stanovništva Velike Britanije koja svojoj djeci daruju svoja britanska imena. Jednostavno autori analize pretpostavljaju da će dobro integrirane osobe svoj djeci dati britanska imena.

  Kada gledamo iz ove perspektive otkrivamo da 90 % autohtonih Britanaca svoj djeci daruje britanska imena. S druge strane to radi i 70 % stanovnika porjeklom iz zapadne Europe, 53 % porjeklom iz Hrvatske, 40 % iz Ukrajine i Portugala… Na kraju ove ljestvice integracije nam se nalaze Somalijci, Indijci, Pakistanci kojih manje od 10 % daruje britanska imena svojoj djeci.

  Ova analiza sve gleda kroz prizmu integracije pa stoga izbjegava dati odgovore na par nezgodnih pitanja. Djeca iz kineske i indijske zajednice u Velikoj Britaniji postižu daleko najbolje edukacione rezultate. Nakon njih dolaze djeca iz autohtonih britanskih obitelji dok se daleko iz njih nalaze djeca iz obitelji crnaca s Kariba. To predstavlja iznenađenje pošto su oni iznimno dobro integrirani u britansko društvo.

  Nužno nam je navesti da su tijekom pisanja analize obavljeni razgovori s stotinjak bivših najviših državnih dužnosnika počevši od premijera. Oni su u razgovorima naveli da integracija predstavlja tematiku od koje svi bježe. S jedne strane ako konzervativci pokrenu to pitanju oni bivaju optuženi za rasizam dok ako to rade laburisti oni mogu izgubiti glasove manjina. Zbog toga je riječ o otrovnom pitanju s kojim se niti jedna vlada ne želi baviti !?

  Na kraju izvještaja se navode prijedlozi za stvaranje integriranog britanskog društva. Glavni dio prijedloga govori o razbijanju autosegregacije pri kojoj se nacije zatvaraju u vlastite kvartove. Jedan od prijedloga za to je umjetno stvaranje škola u kojima se mješaju različite nacije. Trenutačno učenici idu u škole u kvartovima gdje žive što bi trebalo po ovom prijedlogu ukinuti.

  U istom stilu dolazi ideja o prisilnom „vojnom” roku od 3 mjeseca gdje bi mladi različite religije i nacije zajedno služili. „Gurati” kupce novih nekretnina u smjeru onih kvartova gdje trenutačno neka nacionalna grupa ima apsolutnu većinu.

  Time bi završili ovu analizu kojom Velika Britanija želi pokrenuti obnovu socijalne kohezije koja je uništena primanjem migranata.