Gruzijski izbori

  Jučer su se održali gruzijski izbori na kojima su glasači odlučili budućnosti ove kavkaske države. Oni su trebali odlučiti da li će podržati bliskije odnose s Zapadom ili pokušati zadržati neutralnost.

  Red je započeti podsjećem na 33 godine neovisnosti Gruzije koja 09.04.1991.  proglašava neovisnost, a već krajem godine se nalazi u ratu. Razlog za građanski rat koji traje od prosinca 1991. do prosinca 1993. je krvavi vojni puč koji izvodi Nacionalna garda. Kako bi dali sebi legitimitet pučisti za predsjednika Gruzije instaliraju Eduarda Ševarnadžea i pobjeđuju.

  Gruzija koja se tada formira je porušena država koje su se odrekle njene pokrajine Abkhazija, Južna Osetija i Ađara. Ševernadze je oboren 2003. u zapadnoj Revoluciji ruža,a novi vladar postaje Saakašvili. On 2004. vraća pod kontrolu Gruzije Ađaru, ali potom je 2008. katastrofalno poražena u ratu s Rusijom nakon čega trajno gubi Abkhaziju i Južnu Osetiju.

  Iz perspektive današnjih izbora ti povjesni događaji su iznimno važni za glasače. Oni su važni jer tamošnja vladajuća stranka Gruzijski san vlada već 12 godina. Riječ je o 12 godina stabilnosti tijekom kojih nije bilo ratova kao u doba Ševernadzea i od zapada instaliranog Saakašvilija. Izborna poruke ove stranke je bila glasujte za nas jer je to glas za mir u Gruziji. Ta poruka je dodatno pojačana posterima s ukrajinskom crkvom uništenom u ratu i gruzijskom crkvom (slika).

  Riječ je o poruci koja je utjecala na birače. Dobar dio njih je nezadovoljan vladajućom strankom Gruzijski san, ali vjeruju da će oni održati mir. Jedan ciničniji glasač je izjavio da će se u slučaju pobjede vladajućih nastaviti mir jer bi rat štetio bogatstvu tajkuna koji je vlasnik stranke.

  Prozapadna oporba je s druge strane pokušala osvojiti glasove pozivima na približavanje Europskoj uniji. Po njima sadašnja vlada svojom zabranom u stvarnosti paradržavnih zapadnih nevladinih organizacija udaljuje Gruziju od Europe. Onu ju isto tako udaljuje od Europe svojim novim zakonodavstvom „protiv” LGBT osoba.

  Kao što je marketinška poruka vladajuće stranke Gruzijski san bila moćna tako je to i ova. Ona ima svoju snagu jer velika većina Gruzijaca sanja članstvo u Europskoj uniji što znači da su svi oni potencijalni glasači oporbe.

  U određenom smislu riječ je bila o odlučujućim izborima za Gruziju koji će usmjeriti njen daljnji put. Oni su bili odlučujući jer su ovo bili posljednji izbori na koje može utjecati financiranje iz Europske unije i SAD-a. Ovogodišnje gruzijsko donošenje zakona o stranim agentima će onemogućiti daljnje financiranje oporbe i paradržavnih nevladinih organizacija. U skladu s tim oni su predstavljali posljednju realnu šansu za oporbu da Gruzija napusti politiku neutralnosti.

  Normalno europski i američki mediji ne govore o njihovom financiranju stranaka u Gruziji i Moldaviji. Oni govore samo o ruskom utjecaju i ruskom financiranju koje je u stvarnosti ilegalno samo kada nema zapadnog financiranja.

  Povodom ovih izbora ćemo samo na kraju dodati da su Gruzijci koji sanjaju članstvo u EU naivni. Oni su naivni jer Gruzija ne može postati članica prije Turske koja čeka, čeka i čeka članstvo. Zbog toga nam u kampanji poštenije zvuče zagovornici vlade bez obzira na to što mislimo o njima. 

Za kraj ćemo još samo navesti da su zagovornici realpolitike izgleda ostvarili pobjedu. To govorimo jer prvi rezultati ukazuje da je stranka Gruzijski san osvojila 53% glasova. Prozapadna oporba po očekivanju osporava taj rezultat u čemu ih podupire i predsjednica Gruzije.