Gosplan

  Državni komitet za planiranje Sovjetskog saveza se zvao Gosplan. Riječ je o organizaciji koja iznad gospodarskog rasta i svega drugog stavljala stabilnost i ispunjavanje plana.

  Najbolji primjer važnosti koju su SSSR i Gosplan davali gospodarski stabilnosti je Nikolaj Bajbakov (1911.-2008.). Ovaj Staljinov ministar nafte je bio direktor Gosplana u doba 5 generalnih sekretara Komunističke partije SSSRa. Nakon što ga je Gorbačov najurio u jesen 1985. sovjetska ekonomija se raspala.

  Neki se sigurno pitaju zašto se sjećamo davno nestale države i organizacije ? Odgovor bi bio jer nas podsjeća na ono što se danas događa u Europi po pitanju energije.

  Prije par dana Europska komisija je izašla s objavom o nužnosti čiste europske energije. U njoj potpredsjednica Europske komisije Ribera pored ostalog govori:

„Za mnoga kućanstva računi za energiju već predstavljaju značajan dio njihovog mjesečnog proračuna, a naša izloženost globalnim tržištima fosilnih goriva znači da trpimo posljedice nestabilnosti. Kada cijene rastu, a globalna tržišta postanu nestabilna, teret pada izravno na obitelji. Zato je domaća čista energija jedino dugoročno rješenje.”

  Ukratko ona kao i ranije navedi Bajbakov navode da je stabilnost važnija od svega drugoga. Po Europskoj komisiji tržišne cijene energije su neprijatelj,a odgovor na njega predstavlja stabilnost cijena putem europske čiste energije. Isto tako ona govori da će uvođenje domaće čiste energije dovesti do povećanja cijena koju svi plaćamo. Tek potom u nekoj neodređenoj budućnosti po završetku zelene tranzicije cijena bi se trebala smanjiti.

   Time se ponavljaju priče od prije 15 godina kada Europska komisija objašnjava da države trebaju štediti kako bi se dugoročno postigao gospodarski rast. Keynes je po pitanju obećanja o dugoročnim rješenjima rekao: „dugoročno smo svi mrtvi”. To predstavlja jedini pravilni odgovor na sve komentare da trebamo stegnuti kaiš u ime zlatne budućnosti.

  Praktički istovremeno s Europskom komisijom vlada Velike Britanije izlazi s svojom sličnom izjavom. U njoj ministar energije govori:

  „Ovaj rat je još jedan podsjetnik da je jedini put do energetske sigurnosti i suvereniteta za Ujedinjeno Kraljevstvo uklanjanje ovisnosti o tržištima fosilnih goriva, čije cijene ne kontroliramo i prelazak na čistu domaću energiju koju kontroliramo.”

  Nužno je ovdje navesti da govorimo o iznimno skupoj čistoj domaćoj energiji. Kao dokaz toga će nam poslužiti odluka britanske vlade da potpiše novi ugovor o vjetroelektranama. Cijena koju vlada garantira vlasniku vjetroelektrana je 50% veća od one iz 2019. iako je cijena tehnologije išla dole. Ono što se inače ne govori glasi da je država vlasnicima solarnih i vjetroelektrana plaćati struju bez obzira da li ju ona treba ili ne !?

  Sve u svemu poruka Europske unije i Velike Britanije je identična. Ona glasi da je nužno imati vlastitu stabilnu cijene energije bez obzira koliko ona odnosi. Glavna stvar koja se ne spominje da ta politika predstavlja smrt industrije, predstavlja degrowth politiku.

  Kao razlog za to politiku stabilnih visokih ekoloških cijena energije mnogi će navesti ekološki fundamentalizam. Tu neće biti potpuno u krivu, ali će biti u krivu. Biti će u krivu jer ta politika predstavlja spoj birokratskog apsolutizma sovjetskog tipa i ekološkog fundamentalizma.

  Zamislite sada tipičnog europskog ili nacionalnog hrvatskog birokrata u ministarstvu financija/ekonomije. On je kao Bajbakov (slika) mjesecima radio projekcije ekonomske aktivnosti i koje su prave mjere za njega postići,a onda se dogodio poremećaj na tržištu energije. Sve što je radio završava u smeću i on mora početi iz početka. Možete zamisliti njegovu frustraciju ?

  Iz tog razloga je nastao prešutni dogovor državnih birokrata i zelenih fundamentalista. Ekonomija i sve drugo je potpuno nevažno !?