Godina radnika

  Ove godine su se održali izbori u tucet zapadnih demokracija. Rezultat svih tih izbora nam govori da je ovo bila godina radnika, godina kada su se oni definitivno okrenuli protiv vladajućih stranaka.

  Kako ne bi putovali predaleko u prošlost kao primjer promjena ćemo navesti samo izborne rezultate posljednjih 6 mjeseci. To znači da ćemo spomenuti rezultate francuskih, austrijskih, njemačkih (lokalnih) i američkih izbora.

  Francuski izbori održani u lipnju i srpnju 2024. po broju zastupničkih mjesta završavaju nerješeno. Oni završavaju nerješeno jer je Komunistički savez osvojio 25.81% glasova i 180 mjesta u parlamentu. Na drugom mjestu završava Macronova stranka s 24.53% osvojenih glasova i 159 mjesta u parlamentu. Treća po zastupničkim mjestima,a prva po broju osvojenih glasova je Nacionalni savez (Le Pen) s 37% glasova i 142 mjesta u parlamentu.

  Stranka Le Pen je ostvarila puno bolji rezultat nego 2022. zbog radnika koji se odriču drugih stranaka. Francuski Ipsos nam govori da je ova stranka po prvi put osvojila apsolutnu većinu radničkih glasova. Konkretno Nacionalni savez je osvojio 57% radničkih glasova što predstavlja povećanje s 45% osvojenih prije dvije godine.

  Parlamentarni izbori u Austriji su održani gotovo tri mjeseca kasnije, 29.09.2024. Riječ je o izborima na kojima s 28.9% glasova i 57 mjesta u parlamentu pobjedu ostvaruje „ekstremistička” Slobodarska stranka. Na drugom mjestu je završila Narodna stranka s 26.3% i 51 mjestu u parlamentu,a nakon nje dolaze Socijalisti s 21.1% i 41 mjestu.

  Tako su završili izbori u Austriji nakon što su bili prebrojani svi glasovi. Da su se s druge strane brojali samo glasovi radnika Slobodarska stranka bi formirali vladu pošto je osvojila 50% njihovih glasova. Ovu posljednju rečenicu mi smo preveli iz austrijskih dnevnih novina Der Standard koje su nam izvor za ovaj dio teksta.

  Nakon ovih parlamentarnih izbora u dvije europske države sada se podsjećamo lokalnih u Njemačkoj. Riječ je o izborima u njemačkim saveznim državama Brandenburg, Turingija i Saksonija koji rezultiraju ostavkama u vladajućim strankama. Prije svega je na tim izborima bila izgubila Zelena stranka koja ne ulazi u parlamente dvije od tri navedene savezne države.

  Jedan od razloga za to su neupitno glasovi radnika koji su se okrenuli „ekstremnim” strankama. Na pravom mjestu tu nalazimo AFD koji u Brandenburgu osvaja 48% radničkih glasova. Nakon njega po ovim glasovima dolaze Socijalisti s 24% i potom BSW s 12%. Tu možemo još dodati da radnici Brandenburga svojim neprijateljima smatraju Komuniste (1%), Zelene (2%) i možda CDU (7%)

  Naravno da bi bio grijeh ne spomenuti i izbornu pobjedu Trumpa u SAD. On je dobrim dijelom pobjedio zbog povećanja broja osvojenih radničkih glasova. Na izborima 2020. za njega je bilo glasovalo 51% radnika, a ove godine njih 54%. Da postoji i puno drugih razloga za njegovu pobjedu, ali mi danas govorimo o godini radnika ili ako želite drugačije radničkih glasova.

  Izbore u Velikoj Britaniji i one u Europskoj uniji ovdje ne spominjemo jer ih nije moguće uspoređivati. Pretpostavljamo da je svima jasno zašto europske izbore nije moguće uspoređivati s nacionalnim dok u Velikoj Britaniji imamo drugu priču. S jedne strane je na izborima stajala Konzervativna stranka koja izdaje Britance, a na drugoj Laburisti kojima nitko ne vjeruje. Drugim riječima riječ je bila o gotovo nezamislivoj situaciji u kojoj glasači nisu imali koga podržati.

  Time završavamo našu priču o ovogodišnjim demokratskim promjenama u zapadnim državama. Riječ je o promjenama zahvaljući kojih radnika ponovno ulazi u centar pažnje.