Generacija pahuljica
Snowflake generation ili po hrvatski generacija pahuljica, španjolski generacion de cristal, a japanski tofu generacija je pojam koji se koristi za današnju hiperosjetljivu generaciju mladih.
Pojam generacija pahuljica postaje opće prihvaćen na engleskom govornom području tijekom 2016 godine. Tada ovaj pojam ulazi u engleske riječnike koji navode: „snowfake generation su mlađi punoljetnici 2010tih godina koji su manje otporni i lakše se osjete uvređenim od ranijih generacija”.
To što smo naveli je bila samo jedna od bezbroj definicija ovog pojma i ujedno politički gledajući najneutralnija. Krajem te 2016 godine ljevičarski The Guardian piše da su pojmovi pahuljica i pahuljica generacija postali ultimativne uvrede koju nacionalisti koriste protiv mladih ljevičara. Riječ je o generaciji koja se plaši razmišljanja suprotnog od onog koje oni imaju. Oni uopće zabranjuju pogrešne govore i razgovore jer bi ih mogli uvrijediti.
To je bilo tada dok danas imamo analitičke dokaze da su mladi stvarno pahuljica generacija koja se ne može nositi s realnošću. Američki službeni podaci (CDC) nam tako govore da je broj samoubojstava mladih između 2007. i 2021. skočio 62%. Riječ je skoku nevezanom s korona pandemijom pošto govorimo o konstantom rastu samoubojstava od 2009 godine.
Na sličnu situaciju upućuje i australska studija o mentalnom zdravlju mladih. Ona ukazuje da se broj starijih maloljetnika i mlađih punoljetnika s mentalnim problemima između 2001. i 2021. više nego udvostručio.
Omiljena vreća za udarenje, na koju se prebacuje odgovornost za situaciju su telefoni i društvene mreže. Za sve je navodno kriva ovisnost mladih o tehnologiji što ima užasne psihološke posljedice po djecu. Zbog toga bi se navodno društvene mreže trebale maloljetnicima zabraniti.
Riječ je o potpuno pogrešnoj ideji iako o navodnoj krivici tehnologije za situaciju sigurno ima neke istine. Kao što progresivci vole govoriti ne postoje jednostavne rješenja i mi se ovdje s njima možemo složiti.
Osim tehnologije tu je pitanje i poruka koje se šalju mladima. Poruke koje im se šalje je da ih čeka apokalipsa koja samo što nije stigla. Ukratko oni žive u doba klimatskog fatalizma kojeg su stvorili mediji. Navodno je 60% mladih jako zabrinuto zbog klimatske apokalipse koja samo što nije došla.
To je razlog za depresiju mladih koje tradicionalni mediji ne vole spominjati. On istinito, ali u PR smislu negativno prikazuje njihov utjecaj kao i onaj od državne propagande na posebno osjetljive mlade, na generaciju pahuljica.
Druga stvar koju se ne voli spominjati je generacija pahuljica tijekom djetinjstva i tinejdžerskog doba previše zaštićena. Ona ima premalo osobnih i emotivnih sposobnosti da se nosi s stvarnim svijetom. Njen prvi kontakt s stvarnim svijetom u kojemu su izloženi stvarnim ili samo pakosnim kritikama su društvene mreže.
One u stvarnosti imaju pozitivan efekat jer preosjetljive mlade izlažu realnosti, ali reakcija zapadnih režima je suprotna. Ona je da se dodatno zaštiti prezaštićena generacija pahuljica zabranom korištenja društvenih mreža. Tim potezom Europska unija i drugi žele samo dodatno odgoditi suočavanje s realnošću ove generacije.
Ukratko generacija pahuljica je superemotivna, prezaštićena generacija koja se ne snalazi u stvarnom svijetu.