Europski strukturalni problem

Glavni strukturalni problem Europske unije je da je ona stvorena s osnovnim ciljem snižavanja životnog standarda Njemaca. Talijana, Francuza i drugih državljana Europe. Ništa ne ukazuje bolje na taj cilj od potpisivanja sporazuma s Turskom samo 16 mjeseci nakon formiranja Europske unije. Tim sporazumom europska politička u savezu s ekonomskom elitom je dogovorila seljenje proizvodnih pogona iz zapadnoeuropskih država u Tursku s jeftinom radnom snagom čime je ona transformirana iz poljoprivredne u industrijsku državu dok su s druge strane Europljani jedino dobili gubitak stalnih radnih mjesta.

U sljedećem desetljeću ovaj strukturalni cilj će se redovno ispunjavati samo što će se mijenjati imena država koja će poslužiti kao oružje masovnog uništenja životnog standarda Europljana. Kao što smo rekli na početku je tu bila Turska, a potom su došli Kina i bivše komunističke države. Zadatak ovih posljednjih je bio da po ulasku u uniju postanu izvor jeftine radne snage koja će rušiti životni standard zapadnih europljana i oni su taj zadatak savršeno izvršili. Ovaj poremećaj na tržištu rada najbolje dokazuje priča o Poljacima kada koristimo primjer “Keltskog tigra”. Broj stanovnika rođen u Istočnog Europi u sveukupnom stanovništvu Irske je skočio s 0 % na 4 % u samo 24 mjeseca stvarajući tamo neupitan poremećaj. Nitko nije bio iznenađen kada se 80 % Iraca usprotivilo primanju Poljaka i drugih kao što isto tako nitko nije bio iznenađen kada su tamošnje vlade potpuno ignorirale volju svih građana što ne bi smjela niti jedna vlada koja se naziva demokratskom.

Drugi konkretni rezultat europskih strukturalnih mjera kada govorimo industriji možemo vidjeti na ekonomiji Velike Britanije koja je 20 % svog BDPa dobivala iz proizvodnje prije stvaranja unije, a početkom ovog desetljeća taj udio je spao na jedva 10 %. Kompletne zajednice su potpuno uništene premještanjem proizvodnje iz Europe,a njeni članovi vrlo dobro znaju da su bili opljačkani od od strane europskih zakona, korporacija i elita koje su izvršile redistribuciju bogatstva od običnih građana prema sebi. Ova makroekonomska, strukturalna politika stvorena od strane stručnjaka iz financija i Europske Centralne Banke (3) tokom prvih 25 godina je bila totalni ekonomski promašaj. Ništa ne dokazuje taj promašaj bolje nego pozicija Europske unije u svjetskoj ekonomiji. Europska unija danas više nije najveća svjetska ekonomija kao što je bila 2011 godine pošto je ekonomija SAD u samo 7 godina postala čak 29 % veća od one Europske unije (slika po podacima Svjetske banke), a ubrzo, a 2020 godine ili najkasnije 2021 godine prestići će nas čak i Kina.

Ti gospodarski podaci nam pokazuju realnost Europske unije, realnost „vladavine stručnjaka” koji njom upravljaju. Možemo slobodno reći da je Europska unija stvorena jednadžbama, održavana jednadžbama i da će za svoje građane postati jednadžbama održavana vječita živa smrt, ako se nešto u njoj radikalno demokratski ne promjeni.