Europski proračun

  Puno smo govorili i kritizirali Europsku uniju, ali se nikada nismo bavili njenim proračunom. Europski proračun je u skladu s Ugovorom o Europskoj uniji ciljano nizak što limitira njene mogućnosti.

  U trenutku stvaranja Europske unije, a potom i desetljeća kasnije članice su znale kakvu “pretnju” predstavlja Europska komisija. Oni su znali da će ova tehnokratska, čitaj autokratska vlada imati iznimno široke ovlasti nad članicama. Zbog toga su kao jedini način kontrole nad njom ostavili njenu kroničnu nestašicu novca. Time želimo reći da proračun Europske unije iznosi samo 1% BDP-a Unije.

  Konkretno u brojevima proračun Europske unije za 2024. iznosi 189 milijardi. eura dok je njena ekonomija teška 17 000 milijardi eura. To znači da se Europska unija nalazi u fazi da Europska komisija može donositi bezbrojne zakone i mjere, ali ne može poticati ekonomiju. Ako želite drugačije ona ekonomiju može administrativno gušiti, što i čini, ali ju ne može financijski poticati.

  Za razliku od EU koja ima proračun od 189 milijardi eura, u SAD on iznosi 6 200 milijardi dolara. Zbog tako visokog državnog proračuna Washington može tijekom 10 godina uložiti 1 000 milijardi dolara u poticanje ekonomije. Mi ovdje konkretno govorimo o Inflation reduction act čiji cilj je poticanje američke ekonomije. Europska unija to ne može činiti, ali može sanjati o tome.

  Jedan od primjer tog sna je Draghijev izvještaj imena: „Budućnost europske kompetitivnosti”. Riječ je o izvještaju koji se počevši od energetskih preko svih drugih pitanja bavi europskim gospodarskim problemima. Po njemu jedino rješenje predstavljaju godišnje investicije od 800 milijardi eura u europsku ekonomiju. Te investicije bi se trebale provoditi u suradnji s investitorima, ali to otvara pitanje povjerenja investitora.

  Sada je red da ponovno naglasimo kako Europski proračun iznosi samo 189 milijardi eura,a Draghi poziva na 4 puta veće godišnje investicije u ekonomiju. Svjestan da članice EU neće prihvatiti povećanje proračuna od predlaže dizanje europskog kredita, zaduživanja.

  Tim zaduživanjem bi se iz njegove perspektive istovremeno rješila dva problema. Potakla bi se europska ekonomija i povećao proračun Europske unije. To govorimo pošto nitko razuman ne može očekivati da bi Europska unija s proračunom od 189 milijardi eura, mogla vratiti dug od 4 000 milijardi.

  Pošto smo zaključili da EU to ne može financirati netko bi mogao reći da njene članice mogu. Uzmimo na primjer Njemačku koja ima oko 250% veći državni proračun od Europske unije. Bez obzira na to na njene povećane investicije nitko ne računa pošto je ona pokrenula politiku gospodarske štednje. Istovremeno Francuska ima proračunski manjak od 5.6% pa po europskim zakonima treba početi provoditi politiku štednje.

  Ukratko Europska unija ima proračun s kojim ne može baš ništa raditi osim izmišljati nova pravila. S druge strane članice Europske unije ne mogu investirati zbog svojih fiks ideja (Njemačka) ili europskih zakona pa smo tu gdje jesmo.

  Zbog svega navednog nova Europska komisija Ursule von der Leyen će raditi pritisak na članice da joj povećaju proračun. Da li će ona u tome uspjeti, da li će demokratski izabrani lideri popustiti pred „tehnokratom”-autokratom je pitanje od 4 000 milijardi eura.