Europska migracijska ideologija

  Danas kada govorimo o migrantima zaboravljamo da oni ne predstavljaju ništa novog. Mi zaboravljamo da se europska migracijska ideologija u posljednjih 400 godina nije promjenila. Ona se nije promjenila, ali su se promjenile njegove žrtve.

  Postoje neka ideje kojih se europska elita drži kroz stoljeća iako su se uvijek ukazale društveno štetnima. Jedna od njih su globalizacija i trgovinska liberalizacija,a drugo migracija. Zbog ovog drugog se današnji svijet vrlo razlikuje od onoga od prije samo 400 godina.

  Našu priču započinjemo s Nizozemskom koja u drugoj polovici 16 stoljeća stječe neovisnost od Španjolske. Ubrzo potom ona počinje formirati svoje kolonijalno carstvo čiji prvobitni važni dio čini Tajvan. Na njemu oni 1624. osnivaju svoju koloniju. U doba osnivanja kolonije na otoku žive samo autohtoni stanovnici, samo lokalni Polinežani. Kako oni nisu bili zainteresiran za rad na nizozemskim plantažama ovi dovode Kineze na otok koji 1662. Nizozemci u kombinaciji pobune i invazije gube. Danas Kinezi čine 97 % stanovnika Tajvana.

  Druga priča nas vodi u Južnu Afriku i za početak preciznije Cape Town kojeg 06.04.1652. osnivaju Nizozemci. U doba osnivanja kolonije oni na širem području kolonije zatiču autohtone stanovnike nacionalne skupine KhoiKhoi. crnci ili znanstveno govoreći Bantu rasa tada po južnoafričkim državnim podacima živi na 800 kilometara udaljenosti od kolonije. Na kraju oni će s jedne strane biti od Nizozemaca naseljeni u koloniju,a s druge strane ona će se proširiti na njihovo područje.

  To je prvi razlog zašto apsolutnu većinu stanovnika Južne Afrike danas čine crnci, a drugi je Mahathma Gandhi. U 19 stoljeću Velika Britanija koja tada vlada današnjom Južnom Afrikom počinje uvoziti Indijce za rad na plantažama i rudnicima. Indijci tu nisu imali nikakva prava do dolaska Gandhija koji se izborio za njih.

  Navodno na sastanku premijer Južne Afrike izjavljuje: „Ako Vam damo prava koja tražite mi više nećemo dopustiti naseljavanja Indijaca. Gandhi je odgovorio ja sam zastupnik Indijaca u Južnoj Africi, a ne Indiji”. U skladu s tim Indijci su nakon demonstracija 1908/13. dobili sva tražena prava, a 1914. Južna Afrika zabranjuje naseljavanje Indijaca.

  Ona je to zabranila dok to istovremeno nisu učinile nekadašnje kolonije, a današnje države. Zbog toga danas na otoku Mauricijusu koji se nalazi između Madagaskara i Mozambika većinu čine Indijci. Potom tu možemo još navesti Fidži, Trinidad i Tobago, Surinam i druge države. Na identični način su Kinezi postali apsolutna većina u Singapuru (74.3%), dok u susjednoj Maleziji čine između četvrtine i petine stanovnika, a Indijci čine 7% (slika)

  To predstavlja dio svjetskih demografskih promjena koje su stvorile europske politike proteklih stoljeća. Ovdje nismo niti spomenuli niti robovlasništvo i naseljavanje crnaca na Američke kontinente nego samo dobrovoljne demografske promjene. Time želimo reći da smo spomenuli samo dijelove demografskih promjena koje su izazvale europske politike i želja stanovnika Azije da migriraju.

  Danas kada Europa više nema svojih kolonija u koje bi mogla naseljavati stanovnike Azije i Afrike ona su okrenula sama sebi. Ona se okrenula naseljavanju migranata na svoje nacionalno područje. Isto kao što europska politika u 19 stoljeću nije ništa pitala autohtone stanovnike to niti danas ne pita Europljane. Ništa se ne pita jer se odgovor unaprijed zna.

  Ukratko europska migracijska politika se u posljednjih 400 godina nije promjenila. Jedino se promjenila ime žrtava te politike, naroda koji ostaju bez svoje zemlje.