El Hiblu 3
Prije dvije godine troje navodno tinejdžera iz Afrike, troje ilegalnih migranata su oteli tanker kako bi ih on prevezao na Maltu. Sada se već dvije godine vodi pravni slučaj protiv ovih otmičara dok Amnesty International vodi svjetsku kampanju za njihovu slobodu.
Naša priča započinje u ožujku 2019 godine kada Turski tanker El Hiblu 1 spašava grupu migranata pred obalom Libije. Ubrzo po njihovom spašavanju migranti su preuzeli kontrolu nad brodom i usmjerili ga prema talijanskom otoku Lampedusa i Malti. Tadašnji talijanski ministar unutrašnji poslova Matteo Salvini je bio komentirao „jadni brodolomci su oteli brod koji ih je spasio pošto im se nije sviđao smjer njegovog putovanja”.
Ta otmica se dogodila 6 milja od obale Libije, što znači da je do nje došlo u teritorijalnim vodama Libije. Po međunarodnim zakonima brod je trebao brodolomce vratiti do najbližeg kopna što je u ovom slučaju neupitno bila Libija zbog čega su migranti oteli brod i usmjerili ga prema Europskoj uniji.
U prvom trenutku na ovu otmicu nitko nije bio reagirao pošto su policijske i vojne snage Italije, Malte ili Turske bile iznenađene, a sam brod se nalazio na području Libije. Nakon što je oteti brod napustio taj teritorij na njega su se iskrcali pripadnici Malteške vojske (na slici je amblem) koji oslobađaju posadu i zarobljavaju otmičare.
Par dana po oslobađaju posade Malta je optužila 3 migranta koji su tada navodno stari 15, 16 i 19 godina za otmicu broda i teroristički napad. To je inače službeni početak priče koji je rezultirao najvećom svjetskom PR kampanjom u povijesti Amnesty International za oslobađanje zatvorenika.
Službena priča koju gura Amnesty International nam glasi:
”Spašenim ljudima je bilo obećano da će biti prevezeni u Europu, ali kako je vrijeme prolazilo postalo im je jasno da ih se vozi natrag u Libiju. Počeli su paničariti užasnuti mučenjem koje ih tamo čeka. Ljudi su počeli plakati i vikati:Mi ne želimo ići u Libiju. Prije ćemo umrijeti. Znajući da razumije engleski kapetan je pitao tinejdžera starog 15 godina:Što mogu učiniti da ih smirim ? Na što je ovaj odgovorio:Nemoj nas voziti u Libiju. Nakon tih riječi kapetan je okrenuo brod i usmjerio ga prema Malti.”
Znači po Amnesty International uopće nije bila riječ o otmici pa su stoga svo troje potpuno nepošteno stavljeni pred sud stoga je jedino rješenje da ih se pusti na slobodu.
Jedna od tucet stvari o kojima se ako pitamo Amnesty International ne bi smjelo razgovarati kada razmišljamo o ovom slučaju gdje su ranije bili i što su radili otmičari broda. Stoga ćemo spomenuti primjer navodno najmlađeg člana ove otmičarske bande.
U svojoj priči novinarima (i sudu ?) on izjavljuje da je s 13 godina napustio Gvineju i potom prošao Saharu kako bi došao živjeti i raditi u Alžir. Tamo je kratko vrijeme radio kao čistač, ali zbog alžirske rasističke politike izbacivanja nelegalnih migranata biva prisiljen pobjeći u Libiju. Granična policija ove države u konstantnom građanskom ratu je na graničnim prijelazima skidala ljude do gola i gledala u anus migranata tražeći novac i vrijednosti, ali on je ipak uspio sakriti 420 eura kojima je platio mjesto na palubi barke s kojom je krenuo na put u Europu gdje stiže kada navodno ima samo 15 godina.
To je naša cijela, istinita priča o ovim ilegalnim migrantima koji su izvršili otmicu broda i sada čekaju da li će biti osuđeni na 30 godina robije, doživotni zatvor ili možda potpuno oslobođeni pošto po mišljenju Amnesty International nisu počinili baš nikakav zločin.