Dvije priče
Danas mi donosi dvije kršćanske priče, dvije katoličke pozicije o migrantima. Jednu promovira osoba koja živi u sigurnosti i luksuzu odvojena od svijeta dok drugu priča osoba koja živi u relativnom siromaštvu i neupitnoj opasnosti. Oboje su visoki katolički dužnosnici.
Prva priča:
“Draga braćo i sestre, naš odgovor na izazove suvremene migracije možemo sažeti u četiri riječi: dobrodošlica, zaštita, promocija i integracija. Te riječi se u realnosti ne odnose samo na migrante i izbjeglice. One opisuju misiju Crkve prema svima onima koji žive na egzistencijalnim periferijama, a koje treba pozdraviti, zaštititi, promovirati i integrirati. Ako te četiri riječi primijenimo u praksi, pomoći ćemo u izgradnji grada Boga i čovjeka. Promovirat ćemo sveukupni humanistički razvoj svih ljudi. Također ćemo pomoći svjetskoj zajednici da se približi ciljevima održivog razvoja koje si je postavila i koji će se, ako nemamo takav pristup, pokazati teško ostvarivim.
Jednom riječju, ovo nije pitanje samo migranata, već i svih nas, te o sadašnjosti i budućnosti ljudske obitelji. Migranti, posebno oni koji su najugroženiji, pomažu nam u čitanju “znakova vremena”. Kroz njih nas Gospodin poziva na obraćenje, da se oslobodimo isključivosti, ravnodušnosti i kulture odbacivanja. Kroz njih nas Gospodin poziva da u potpunosti prihvatimo svoj kršćanski život i da damo doprinos, svaki prema svom ili njenom ispravnom pozivu, izgradnji svijeta koji je sve više u skladu s Božjim planom.
Izražavajući ovu molitvenu nadu i zagovorom Djevice Marije, Gospe od puta, zazivam obilne Božje blagoslove na sve svjetske migrante i izbjeglice i na sve one koji ih prate na putovanju.”
Druga priča:
“Moja prva lekcija je vjera. Islamizam ispunjava prazninu. Na Istoku mi Europu često gledamo zavidnim očima, ali mi zadržali prirodne vrijednosti: obranu i promicanje obitelji, živu vjeru, ponos na svoj identitet i svoje korijene. To su sve stvari koje vidim kako polako nestaju u Europi. Na Bliskom istoku mi smo na neki način izgubili sve, ali u Europi Vi zanemarujete važnost svojeg blaga, svojih kultura, svoje civilizacije. Ponekad čak ustupate mjesta fundamentalističkim ili salafističkim pokretima koji postupno nameću svoje ideologije onima oko sebe, da postanu nositelji mržnje i nepoštovanja prema zemljama koje ih primaju.
Moja druga lekcija glasu da bi trebali biti kratkovidni da ne vidimo da je Europa naivna pred terorizmom i nekontroliranom migracijom. Kao čovjek i kršćanin, vjerujem u susjeda i moju dužnost mu pomognem. Uvijek će on u meni pronaći srce brata koji ga voli. Ja sam zaljubljen u europske kulture i u meni ćete uvijek naći prijatelja koji vas savjetuje pa stoga moram reći kako svi ti ljudi ne dolaze kod Vas da Vas vole ili da služe zemljama koje ih primaju. Ako ne kontrolirate i ne borite se protiv odmetnika i onih koji odbijaju vrijednosti vaše zemlje i ljudskih prava i namečući Vam svoje vlastite zakone, izgubit ćete svoj način života, svoju kulturu i svoj mir. Za katolike naivnost nije dobročinstvo, nego je to opreznost. Neophodno je imati oko za ljubav i oko za mudrost. To je način kako ste pozvani da gledate na migraciju.
Što se tiče terorizma, ako zakonom i strogoćom ne učinite da on nestane, Vi i Vaša djeca ćete biti izloženi opasnosti da pred njim klečite”.
Prva priča o migraciji i vjeri su bile riječi najvišeg katoličkog dužnosnika, pape Franje, a druga je od finalista Sakharove nagrade za ljudska prava nadbiskupa Mosula Najeeb Michael Mousse.