Dva zla

  U SAD radnici ove godine imaju izbor između dva zla. Mi u Europi s druge strane nemamo pravo izbor pošto je Europska unija ideološki monolitna organizacija.

  Na području Europske unije kada govorimo o uvozu radne snage i mirovinskim pravima nema razlike između tradicionalnih stranaka. Nema veza da li su one navodno lijeve ili navodno desne sve one se zalažu za uvoz radnika i smanjenje socijalnih prava. S obje te politike radnici su oštećena stranka tako da se oni na izborima iz protesta okreću netradicionalnim strankama.

 SAD ima drugačiju situaciju pošto im tamošnje političke stranke imaju radikalno različite pozicije. Demokratska stranka se zalaže za otvorene granice, primanje migranata i veća socijalna prava. Republikanska stranka se s druge strane zalaže za zatvorene granice, protiv migranata i smanjena socijalna prava.

  Riječ je o političko-ideološkim pozicijama koja izluđuje sve sindikate koji stvarno rade svoj posao. Za njih je to izbor između dva zla pošto Demokrati zagovaraju smanjivanje plaća zbog većeg broja radnika, a Republikanci smanjivanje mirovina i socijalnih prava.

  Na žalost broj tih sindikata koji stvarno rade svoj posao je iznimno malen. Većina njih funkcionira u skladu s 50 – 100 godina starim pozicijama to jest podržavaju Demokrate.

 Najveći sindikat u SAD je onaj „državni”, djelatnika zaposlenih u edukacionom sustavu. O tamošnjem edukacionom sustavu i njihovoj woke promociji smo dovoljno pisali pa to ne treba potrebe ponavljati. Zbog toga nitko nije ispao iznenađen kada je National Education Association podržala Harris za predsjednicu.

  U svojoj izjavi podrške Harris pored ostalog se navodi: „…budućnost javnih škola, slobode i demokracije će biti odlučena na jesenjim izborima”. To nama zvuči ideološki, ali onda dolazi onaj drugi dio koji govori da je Bidenova administracija omogućila 5 milijuna besplatnih jela za učenike.

  Njihov razlog za izbor možemo poštivati, ali ne potom drugi po veličini dolazi sindikat imena Service Employees International Union. Ovaj sindikat je isto podržao Harris „pošto su nam potrebni izabrani lideri koji podržavaju radnike, a ne oni pohlepni koji razbijaju sindikate”. Dalje navode kako je ona bila samohrana majka, običan radnik koji ih stoga razumije.

  Treći po veličini američki sindikat je American Federation of State, County and Municipal Employees. Ovaj sindikat podržava Harris jer je ona „dinamični lider koji se cijelu svoju karijeru borio za prava radnika. Ona razumije da sindikati i radnička klasa predstavljaju motor naše ekonomije”.

  Četvrti po veličini američki sindikat je Teamsters i on je ujedno jedini koji je pitao svoje članove koga podržati. Na kraju je odlučio odbiti podržati i Harris i Trumpa, a svoju odluku detaljno objašnjava. U objašnjenju se navodi da su u testnom ispitivanju javnog mnijenja provedenom kada je Biden bio kandidat članovi izabrali njega. Potom su u telefonskom ispitivanju dva puta izabrali Trumpa.

  Zaključak tih ispitivanja i razgovora s članovima je da Harris nema većinsku podršku članova,a Trump nema univerzalnu podršku. Tijekom rasprava unutar sindikata Teamsters je zatražio da Harris i Trump preuzmu obvezu da neće sindikatu zabraniti pravo na štrajk. Isto tako je zatražio od njih da obećaju kako će uložiti veto na antisindikalne zakone. Oboje su odbili dati prvo i/ili drugo obećanje, pa Teamsters nikoga ne podržavaju na izborima.

  Ovaj tekst predstavlja jednu vrstu našeg priznanja Teamsters na njihovoj pravilnoj odluci. Istovremeno on predstavlja odgovor ljubiteljima Trumpa koji tu odluku predstavljaju kao njegovu pobjedu. Ona to definitivno nije, a da je bio pametniji organiziraniji mogla je biti.