Švedsko čipiranje

Švedska je sada već davno postala primjer države kojoj je cilj ukinuti klasični novac i prebaciti sve na kartično plaćanje čime ujedno jača bankova moć i kontrola. Još 2015 godine u Švedskoj prosjaci su nosili uređaje za očitavanje kartica dok na primjer u muzej grupe ABBA se nije moglo ući bez njih.

Od tada do danas situacija se samo dodatno radikalizirala tako da se vrijednost bankonota u opticaju smanjila nešto više od 40 % od 2007 godine pa do danas dok je istovremeno broj stanovnika zbog multikulturalne politike i masovnog primanja migranata porastao za oko 15 %. Situacija s ukidanjem klasičnog novca u Švedskoj je postala takva da je državna Agencija za izvanredna stanja poslala proglas stanovnicima da kući trebaju držati novčanice kako bi mogli plaćati proizvode/usluge ako dođe do pada interneta, električne mreže i slično.

Tijekom protekle godine 10 % stanovnika Švedske je barem jedanput obavilo kupovinu koristeći papirnate novčanice za razliku od 40 % stanovnika 2010 godine što jasno koliko daleko se otišlo u digitalizaciji podataka. Razlog za ovu drastičnu promjenu se nalazi u bankama i državi koja im to sve dopušta pa se dovelo do današnje situacije da 50 % banaka odbija prihvatiti novčanice. Tu  u pravom smislu te riječi revoluciju su pokrenule banke zbog iznimne profitabilnosti kartica i njihovih bankovnih aplikacija.

Normalni, očekivani nastavak ove digitalizacije u Švedskoj predstavlja početak testnog čipiranja stanovnika. Kao što je nekada na samim počecima korištenje bankovnih kartica bilo na pokusnoj, dobrovoljnoj osnovi tako je danas u Švedskoj čipiranje na dobrovoljnoj osnovi. Službena priča o početku čipiranja nam navodi stručnjaka za tetoviranje imena Jowan Osterlund koji je izmislio ovaj proces još 2013 godine. Tri godine potom on dobiva financiranje praćeno propagandnom mašinerijom koja ga pretvara u svjetsku zvjezdu,a čipiranje se propagira kao nešto poželjno.

Već 2017 godine Jowan Osterlund je bio pozvan u SAD da tamo izvrši čipiranje trećine djelatnika tvrtke Three Square Market i sve nakon toga postaje legenda. Krajem 2018 Osterlund je vodio pregovore o čipiranju s po očekivanju pravnim i financijskim kompanijama u Velikoj Britaniji što je izazvalo bijesnu reakciju tamošnjih sindikata i što ujedno ukazuje na veliki otpor običnih, „needuciranih” građana ovoj ideji.

Vrativši se natrag u Švedsku prvo što svakome upada u oči je tihi otpor stanovnika tako da se pretpostavlja kako je samo oko 5.000 stanovnika čipirano od početka ove operacija ili u prevodu od 2013/2016 godine do kraja 2019 godine. Čak i ovaj maleni uspješnih broj čipiranja je bio proveden de facto prisilno dok de jure dobrovoljno kao na primjer u TUI Nordic (Danska, Švedska, Norveška, Finska) gdje je 115 od 500 zaposlenika prihvatilo da se zajedno s direktorom čipiraju.

Bez obzira na taj realni debakl u Švedskoj on u realnosti ima punu podršku vlade tako da su čipovi usađeni čipirane usklađeni s tamošnjom željezničkom mrežom koja ih može očitavati i tako naplaćivati vožnju bez ikakve bankovne kartice ili tradicionalnog novca. Po riječima Urs Gasser-a masovno čipiranje neće postati stvarnost zbog otpora lošije educiranih ljudi koji rade na primjer u trgovačkim centrima. Na kraju se po njegovim riječima postavlja i pitanje da li je čipirani radnik plaćen za svoj posao ili je on vlasništvo kompanije za koju radi bez da ulazimo u šire rasprave o praćenju stanovnika na poslu i izvan radnog vremena od strane korporacija koje su ga čipirale ?