Andrej Melničenko

  Ruski oligarh na američkoj i europskoj crnoj listi je dao veliki intervju za The Economist na kojeg reagira i Moskva. U njemu Andrej Melničenko govori o svom poslovanju, ratu, Rusiji i slično.

  Priča o Melničenku govori da s samo 21 godinom osniva banku (1993.) koja potom zbog pametnih ulaganja preživljava bankrot Rusije i postaje centar njegovog korporacijskog carstva. Njegova korporacija je danas drugi svjetski najveći proizvođač gnojiva.

  Od početka ruske invazije Ukrajine on se u usporedbi s drugim ruskim tajkunima često nalazi u zapadnim medijima. Govoreći za Financial Times 2023. izjavljuje da je morao ići na sastanak s Putinom 2022. i da su svi krivi za rat, a ne samo Rusija/Putin.

  Svoj intervju The Economistu koji je sada digao prašinu započinje 2025. sastankom s Putinom. Riječ je o sastanku kojeg on naivno opisuje jer prikazuje da ruski autokrat ne zna obitelj i poslovanje svog najbogatijeg tajkuna.

  Dalje tijekom razgovora on sebe predstavlja istovremeno nacionalistom i osobom bez domovine. Time želimo reći da govori koliko je uložio u nove tvornice na području Rusije dok se istovremeno 2014. trajno preselio u Švicarsku. Tamo je preselio i središte svoje tvrtke EuroChem koja se za razliku od njega ne nalazi pod sankcijama. Potom će 2021. kupiti državljanstvo Ujedinjenih Arapskih Emirata gdje se ujedno seli.

  Vjerojatno zbog tog novog državljanstva se našao u sukobu s Putinom pa je od Rusije kažnjen. Riječ je bila o procesu koji duže traje, a završava 2023. s kaznom od 335 milijuna dolara. Zbog tog „problema” on dosta vremena provodi u Rusiji gdje razgovara s liberalnim i nacionalističkim misliocima. Iz toga dolazi njegova vizija koja govori o četri trenutačno moguća ruska scenarija.

  U prvome od njih Rusija postaje neka vrsta europskog vazala, a drugome kineskog. Treći po njemu mogući scenarij ispadne neka vrsta građanskog rata u Rusiji, a četvrti pretvaranje Rusije u verziju Sjeverne Koreje. Dok su prva dva scenarija loša, druga dva su prava katastrofa.

  Ti svi scenariji se po Andreju Melničenku moraju izbjeći,a njihova jedina alternativa postaje oligarhija. Konkretno on navodi da se trebaju sastati poslovni ljudi, lideri „nevladinih” organizacija, nacionalisti i tehnokrati. Oni po njemu imaju različite poglede, ali mogu zajedno stvoriti viziju buduće uspješne i bogate Rusije.

  Po njemu glavni cilj je stvoriti državu: „koja je mjesto gdje ljudi dolaze jer im se stvarno sviđa. Ono im se sviđa jer je tamo život bolji, sigurniji, bogatiji i mogu ostvariti svoje potencijale”. Takva Rusija se po njemu treba „brinuti za svoje građane i biti racionalna/predvidljiva za ostatak svijeta. Ona može biti teški partner za Zapad, ali ne crna rupa. Ona ne treba toliko slušati Kinu, ali to je bolje nego biti veliki i eksplozivni vazal”.

  U osnovi njegova vizija buduće savršene Rusije kakvu on sanja je utopijska. Ona je to jer ignorira cijeli tucet presedana i mogućnosti počevši od predvidljivosti Rusije. Gotovo nitko nije predvidio rusku invaziju Ukrajine iako Rusija više od 20 godina govori da neće dopustiti NATO članstvo Gruziji i Ukrajini.

  Isto tako on ignorira NATO ponudu danu Rusiji malo više od 2 mjeseca prije njene invazije Ukrajine. Riječ je o ponudi koja je razbjesnila Kremlj.

  Andrej Melničenko je neupitno briljantni poslovni čovjek, ali njemu politika baš i ne ide. To tvrdimo jer završetak rata nije niti u interesu Europske unije. Kada on završi postaviti će se pitanje trgovine fosilnom energijom s Rusijom i općenito što s njom kasniije ? Dok rat traje ta pitanje se ne postavljaju.

  Govoreći o samom stanju u Rusiji on čini druge greške počevši od zamjene autokracije oligarhijom. To je malo teže provesti ili ako želite drugačije to može provesti samo novi autokrat. Zašto je uopće Rusija reagirala na taj intervju pretpostavljam da malo tko zna…