Minimaliziranje rizika
Jedna od bezbrojnih modernih europskih psihopatologija je minimaliziranje rizika čak i kada je on minimalan. Riječ je o psihozi koju zagovaraju prije svega aktivisti i koja stvara bezbrojne neugodnosti ljudima.
Po pitanju ove psihopatologije postoji cijeli tucet primjera od kojih ćemo navesti najpoznatiji i neki koji tu slavu ipak nemaju. Cilj nam je prije svega navesti minimaliziranje rizika koja se provode u zapadnoj Europi jer to ipak nije još došlo kod nas.
Najpoznatiji primjer toga je ograničenja brzine vozila u prije svega gradovima. Povodom toga je još devedetih kod nas uvedeno ograničenje brzine u mjestima od 50 kilometara na sat. U zapadnoj Europi se s druge strane uvode ograničenja brzina u mjestima od 40 ili samo 30 kilometara na sat.
Službena politika Europske unije je da na njenom području 2050. nitko ne pogine u saobraćajnim nesrećama (vision zero). U skladu s tom politikom ona financira „neovisne” udruge koje zagovaraju smanjivanje brzina u gradovima. Potom na scenu stupaju aktivisti koji govore gledajte imali smo toliko i toliko smrtnih prometnih nesreća. Ako smanjimo brzinu za 10 kilometara broj smrtnih slučajeva će pasti. Političari spasite živote i smanjite brzine u gradu.
U propagandno-aktivističkom tekstu Euronewsa se govori kako je tucet europskih gradova u svojim kvartovima smanjilo brzinu na 30 kilometara na sat. Studija zagovornika smanjivanja brzina navodi 38 gradova u 19 europskih država. Ona navodi da smanjivanje brzine dovodi do smanjenja smrtnih slučajeva.
Potom dalje navodi da su građani iznimno protiv ove mjere, ali tko njih išta pita. Čak i kada vladajući možda zbog tog zakona izgube vlast oni koji na nju stupaju ne mjenjaju uredbe o brzini. Dalje navode da ne postoji negativan efekat na gradske gužve, samo im malo tko u to vjeruje.
Velika Britanija ima drugi puno, puno luđi primjer minimaliziranja rizika. Ona ima zakon po kojemu prozori moraju imati limitator otvaranja. Riječ je o limitatoru koji ne dopušta otvaranje prozora veće od 100 mm kako netko ne bi pao kroz njega. U teoriji nitko te neće kazniti ako makneš limitator otvaranja, ali nikada se ne zna. Kada tome dodaš tamošnja ograničenja klima uređaja,…
Treći primjer ludila minimaliziranja rizika je Martynov zakon koji zahtjev da sva mjesta s kapacitetom 200 osoba moraju proći antiterorističku kontrolu i trening osoblja. Cilj toga je pripremanje objekta i obučavanje osoblja kako bi se smanjio broj žrtava u slučaju terorističkog napada. O trošku tog zakona za tvrtke i one koji organiziraju okupljanja nećemo govoriti…
Po pitanju tih mjera minimaliziranja rizika ću komentirati samo onaj koji nas se najviše tiče, ograničenje brzine. O ograničenju brzine na 30 kilometara na sat je već ranije glasovao Europski parlament. Mi ćemo samo reći da će se odluka Europske unije da u prometnim nesrećama 2050. nitko ne pogine ispuniti kada zabrane korištenje automobila. Ako nema automobila tada neće biti niti prometnih nesreća s njima.
Svaki zakon i svako pravilo pa tako i ovo imaju svoje izuzetke. Po pitanju ovoga izuzetak predstavlja ispuštanje stakleničkih plinova. Time želimo reći da je minimaliziranje rizika obvezno pod uvjetom da se njime ne povećava ispuštanje stakleničkih plinova. Ako bi spašavanje života rezultiralo njegovim povećavanjem tada ti životi nisu važni.