Europske ekonomske iluzije

 Europska unija je potvrđeno vodila i još uvijek vodi potpuno pogrešne gospodarske politike. Kao dokaz Europske ekonomske iluzije na kojima se temelji naše gospodarstvo ovdje ćemo navesti 3 primjera.

  Iza ekonomskih, financijskih odluka i parola koje dovode do propadanja se nalazi ideološko ludilo za koje na najbolji primjer davaju dužnosnici. Za primjer toga možemo uzeti izjavu Olli Rehna (slika), današnjeg guvernera Središnje banke Finske i tadašnjeg povjerenika za ekonomske i financijske poslove koji izjavljuje: „Veliki problem s politikom štednje nije da ona ne funkcionira nego činjenica da ekonomisti nastavljaju izdavati studije koje dokazuju da ne funkcionira” . Ova oksimoron izjava bolje od ičega, bolje i od službene politike „štednjom do rasta” ukazuje na sulude ideološke pozicije onih koji upravljaju našom ekonomijom pa nije čudno da dobivamo poražavajuće rezultate i bauljamo od krize do krize.

  Drugi primjer ovog puta samo makroekonomskog ludila bi bio da je slobodna trgovina dobra za ekonomiju. Ona je neupitno dobra za najveće korporacije kao što su Volkswagen, Siemens, BASF i drugi, ali je istovremeno štetna za ekonomiju država članica. Kao što smo već vidjeli ECB voli govoriti „Eurozona je relativno otvorena ekonomija pogotovo kada ju usporedimo s SAD, Kinom ili Japanom”, ali pitanje je što njeni građani dobivaju s tom otvorenošću ? Po podacima Europske komisije, znači neupitno pristranim podacima europska ekonomija je zahvaljujući unutarnjoj potpunoj slobodi kretanja roba, usluga i radnika 2013 veća 2.13 % nego što bi bila da ne postoje te slobode. To znači da je u prosjeku po podacima Europske unije tokom 20 godina njena ekonomija u prosjeku rasla svake godine oko 0.10 % zbog unutrašnjih gospodarskih sloboda. Taj užasno maleni godišnji postotak koji ukazuje na gospodarski neuspjeh integracije ekonomija po analizi Američke gospodarske komore u Europskoj uniji u stvarnosti predstavlja lažnu vijest. Po njihovoj analizi zbog integracije Europski BDP je sveukupno tokom 25 godina postao viši samo 1 % što znači da je rastao po stopi nižoj od 0.05 % godišnje što neupitno predstavlja ekonomsku katastrofu zbog nuspojava tog takozvanog navodnog rasta.

  Situacija s međunarodnim ugovorima kao što su CETA, TTIP i JEFTA koje eurokrati diktatorski forsiraju protivno plebiscitarnoj volji europskih građana je slična ili još gora nego s unutrašnjim tržištem. Kao primjer toga uzeti ćemo službenu američku prognozu koristiti od TPP koju je napisala državna agencija imena United States International Trade Commission. Po njoj u slučaju zaključivanja TPP ekonomija SAD-a će biti 2032 godine veća za 0.23 % ili u prevodu svake godine će biti veća za 0.01 % ako se potpiše taj sporazum za razliku od slučaja da nije potpisan. Nužno je ovdje naglasiti da je riječ o agenciji koja uvijek u pozitivnom svijetlu prikazuje trgovinu. To je agencija koja nije predvidjela da će NAFTA sporazum i onaj s Kinom rezultirati američkim trgovinskim deficitom,a da ostalo ne spominjemo !?

  Ako se vratimo na buduće najavljene europske trgovinske sporazume prvi na redu je neupitno CETA koji će po mišljenju The Parliament’s Social Affairs Committee u najboljem slučaju rezulturati s povećanjem broja zaposlenih od 0.18 % u razdoblju 6-10 godina dok većina drugih analiza ukazuje na gubitak radnih mjesta u Europi. Slična je situacija i s JEFTA koji po Njemački državnim podacima može povećati BDP za 0.04 %. Ekonomske analize o TTIP, CETA ili JEFTA koje forsira Europska komisija ukazuju na slične da ne kažemo identične gospodarske rezultate. U najboljem slučaju TTIP će dovesti do rasta europskog BDPa od 0.87 % u razdoblju od 15 godina ili drugim rječima u najboljem slučaju BDP će biti svake godine veći za 0.06 %.