Maroko

Maroko

Danas svi mi koji živimo u Europskoj uniji smo svjesni važnosti Sjeverne Afrike. Mi gledamo ovu nama susjednu regiju iz prije svega perspektive baze iz koje dolaze migranti. S druge strane države ove regije promatraju na Europu iz perspektive poslovne suradnje, dok su po svim drugim pitanjima prestali gledati na nas i okrenuli se subsaharskoj Africi koja im je postala državni prioritet. Danas govorimo o Maroku i onome što on smatra svojim strateškim prioritetima.

Prvi državni prioritet Maroka je već gotovo 50 godina država imena Zapadna Sahara. 1975 godine ova država je bila kolonija Španjolske kojoj je Madrid bio obećao reforendum o neovisnosti. Odgovor na to je bila invazija i okupacija Zapadne Sahare protivna svim međunarodnim zakonima. Od tada pa do danas priznanje aneksije Zapadne Sahare predstavlja prioritetno državno pitanje kraljevine Maroko dok istovremeno većina Afričkih država priznaje neovisnost Zapadne Sahare.

Prije malo manje od 4 godine Maroko se ponovno vratio u Afričku uniju nakon odsustva dugog 33 godine. Tim “povratkom” u Afriku kralj Muhamed VI želi pretvoriti Maroko u gospodarski, vjerski i politički most između Europe i Afrike. Dok mu plan pretvaranja države u vjerski most, gdje će se educirati imami za džamije u Africi i Europskoj uniji ide uspješno oni ostali pa baš i ne.

Istovremeno s povratkom u Afričku uniju Maroko je bio podnio zahtjev za ulazak u Ekonomsku zajednicu Zapadne Afrike. Taj zahtjev je u lipnju 2017 bio diplomatski, kulturno odbijen pošto Nigerija i Gana smatraju da će im ulazak Maroka nanijeti u ekonomsku zajednicu nanijeti gospodarsku štetu. Jednostavno oni smatraju da će Maroko koji ima i danas uz carinske barije trgovinski suficit s njima uništiti njihovu industrijsku bazu. Drugi problem, drugo protivljenje subsaharskih država ulasku Maroka u Ekonomsku zajednicu Zapadne Afrike je njegov odnos prema migrantima iz tih država. On jednostavno ne želi dopustiti da stanovnici Nigerije, Liberije, Siera Leone i drugih država dođu živjeti i raditi u Maroko što bi po pravili ove zajednice on morao dopustiti.

Formalno govoreći 2013 godine Maroko je novu migrantsku strategiju koja se temelji na humanom odnosu prema migrantima. Ta nova strategija se u stvarnosti ne temelji, nije stvorena radi migranata, nego s ciljem promocije marokanske afričke strategije. Gledajući migrantsku politiku svima zvuči zanimljivo da je proklamirana politika Maroka humanost i integracija subsaharskih migranata dok istovremeno on jača svoje južne i istočne granice kako bi blokirao ulazak migranata na svoj teritorij. Za kraj ovog neobičnog marokanskog koktela mi imamo i činjenicu da su 20 % svih azilanata/migranata koji ulaze u Europsku uniju su Marokanci.

Tog cinizma kraljevine Maroku su svjesne sve Afričke države što predstavlja praktički nerješive probleme vanjskopolitičkom cilju okretanja Africi. Marokanska Casablanca je postala glavni financijski centar Afrike, ali taj uspjeh nije rješio problem marokanske nezaposlenosti, realno govoreći lošeg gospodarskog stanja ili poboljšanja odnosa s Afrikom.

Cilj Maroka je postati gospodarski centar Afrike, ali da bi to postigao on mora otvoriti granice za subsaharske migrante što je Maroku neprihvatljivo. Sve u svemu Maroko je promjenio vanjskopolitičke prioritete prije 4 godine, ali on se i dalje nalazi u slijepoj ulici i ne zna krenuti dalje. Sljedeći put ćemo gledati stanje u Egiptu.

4.7 3 votes
Article Rating
Registracija
Obavijest
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments

Copyright © 2020 · Sva prava pridržana · Hladna Istina