Zeleni zastoj

  Dok u Europom vlada tehnokratska, znači autokratska Europska komisija u SAD se situacija razlikuje. Nije riječ o totalnoj demokraciji, ali velike korporacije imaju veće slobode rezultat zbog čega nastaje zeleni zastoj.

  Odluka Bidenove administracije da 2022. donose Inflation Reduction Act je u Europi bila dočekana s bijesom i panikom. Razlog za to je bila odluka Washingtona da tim zakonom preusmjeri stotine milijardi dolara državnog novca za financiranje razvoja svoje zelene transformacije. U prvih godinu, dvije dana je izgledalo da će taj novac stvarno potaknuti napuštanje fosilne energije u SAD,a onda dolazi susret s realnošću.

  Riječ je o susretu s realnošću koji se temelji na činjenici da su proizvodi stvorenim zelenom tehnologijom skuplji od drugih. Druga neugodna realnost ispadne da se na kraju krajeve niti zeleni američki proizvodi ne mogu natjecati protiv kineskih pa…

  Prvi primjer koji navodimo je Meyer Burger Technology koji dobiva 1.79 milijardi dolara državne pomoći. Ova korporacija je potpisala dobivanje državne pomoći kako bi izgradila tvornicu u saveznoj državi Colorado. Trebala je izgraditi tvonicu solarnih panela, ali od posla odustaje jer bi bila neprofitabilna. U skladu s tim novac je ostao u američkom državnom i lokalnom proračunu.

  Drugi primjer je najneobičnija automobilska tvrtka, Rivian. Ona je bila pripremila početak gradnje tvornice električnih kamiona uz 1.5 milijardi dolara državnih subvencija. Na kraju od tvornice odustaje u ožujku 2024. smatrajući da će biti neprofitabilna. Isto kao i ranije navedena Meyer Burger Technology tom odlukom se Rivian odrekao državnog novca.

  Treći primjer koji navodimo su tehnološke korporacije kao na primjer Samsung. On od američke vlade dobija 6.4 milijarde dolara za gradnju tvornice čipova koja treba biti dovršena 2024. Na kraju će ona u najboljem slučaju započeti s radom 2026., a što će biti s državnim subvencijama nitko ne zna. Identičnu situaciju imamo i s drugim tehnološkim korporacijama, a zašto je malo teže odgovoriti…

  Odustajanja i odugovlačenja tehnoloških korporacija formalno ne spada u zelenu transformaciju za razliku od zelenog betona i čelika. Jedna od najvećih svjetskih proizvođača čelika je američka korporacija Cliffs. U cilju zelene transformacije i napuštanja fosilnih goriva ona u ožujku 2024. dobiva 575 milijuna dolara državnih subvencija kako bi jednu čeličanu prebacila na korištenje vodika.

  Samo 6 mjeseci kasnije ova korporacija odustaje od tog novca jer nitko ne želi kupiti preskupi zeleni čelik. Riječ je o čeliku koji navodno košta oko 50% više pa ga nitko ne želimo. Stanje s zelenim cementom/betonom je još gore pošto ga se praktički nitko ne usudi koristiti. Po podacima World Economy Foruma samo 1% proizvodnje betona/cementa se temelji na zelenim projektima. Razlog za to je što njegova proizvodnja zavisno od korištene tehnologije košta između 40 i 120% više.

  Zagovornici zelene transformacije ignoriraju tu skupoću navodeći kako je ona nevažna za finalni proizvod. Po njima cijena zelenog čelika i zelenog betona čine samo oko 1% cijene finalnog proizvoda pa bi ih proizvođači trebali koristiti. To je po njima dok ako pitate na primjer Ford taj 1% iznosi 2 milijarde dolara koje bi trebali žrtvovati. Nije stoga čudno da se proizvođačima ta ideja ne sviđa.

  Možemo ovdje još spomenuti Enel, LG, Albemarle i druge koji su odustali od ekoloških projekata i državnog novca, ali to nema smisla. Dovoljno je navesti da su korporacije do sada vratile 84 milijardi američkih državnih subvencija za zelenu transformaciju i tehnološku obnovu.

  Oni su vratili taj novac smatrajući da bi tvornica koju trebaju izgraditi ili remontirati bila neprofitalnima. Riječ je o stvarnom zelenom zastoju u SAD, bez obzira na poticanja Bijele kuće.