Zdravstvena industrija
Tijekom posljednjih pola stoljeća utjecaj zdravstvena industrija je radila na dizanju profita na način da nas svih proglasi bolesnima. Njena želja se dobrim dijelom ispunila.
Našu priču o zdravstvu u 21 stoljeću započinjem s definicijom hipertenzije. Ta definicija se u SAD 2017 godine promjenila na štetu običnih stanovnika i u korist zdravstvene industrije. Do te godine osoba s tlakom 140/90 je ima hipertenziju, a od tada to imaju osobe s tlakom 130/80.
Tom izmjenom zdravstvenog pravilnika broj osoba s hipertenzijom u SAD se povećao s 32 na 46 % ukupne populacije. Po novoj definiciji to ne znači da sve one moraju piti ljekove s ciljem snižavanja tlaka, ali… To ali predstavljaju neprestane marketinške kampanje koje nagovaraju ljude da kupuju ove lijekove. Drugi dio priče je korupcija liječnika kojeg zdravstvena industrija „stimulira” da piše njihove proizvode. Inače u Europi je još uvijek na snazi stara definicija hipertenzije.
Posljednjih 15 godina zdravstvena industrija pokušava naći način da praktički u sve umirovljenike ugradi pacemaker. Objašnjenje za to je prirodni slabiji rad srca kod starijih u odnosu na mlađe osobe. Ugradnjom pacemakera umirovljenici će imati isto “jako”, isto „mlado” srce kao osobe od 20 godine. Tako je trebala izgledati marketinška kampanja, a onda se dogodila 2010 godina.
Te 2010 godine New York Times je izašao s esejom novinarke Katy Butler koji je uništio pripreme zdravstvene industrije za ovu kampanju. U tom eseju i kasnijoj bestseller knjizi Butler opisuje 5 godina dugo umiranje svoga oca koji je imao ugrađeni pacemaker. Njen otac nije htio pacemaker, ali su doktori insistirali da ga mora ugraditi ako želi napraviti nužnu operaciju !?
Na kraju on je ugradio pacemaker i potom kao što smo rekli 5 godina umirao. Svi organi su mu se gasili, ali pacemaker nije dopuštao da srce prestane raditi. Bez obzira na zahtjeve obitelji doktori su odbili isključiti pacemaker. Ta istinita i u svoje vrijeme slavna priča je uništila ideju da svi umirovljenici dobiju pacemakere.
Nakon priče o pacemakerima sada ćemo govoriti o novoj bolesti. Do početka 90-tih godina pacijenti su imali osteoporozu ili ju nisu imali, ili su bili zdravi. Kako osteoporozu, krhkost kosti na sreću ima samo maleni broj ljudi zdravstvena industrija je prodavala „nedovoljno” ljekova za nju.
U cilju povećanja prodaje izmišljena je nova bolest imena osteopenija. U stvarnosti osteoporoza je maleno slabljenje kostiju koje se najčešće događa tijekom čovjekovog starenja. Kao što srce ne tuče jednakom snagom kada imamo 20 i 60 godina tako i kosti nisu jednako jake u tim godinama. Cijelu priču o tome kako je osteopenija proglašena bolešću s ciljem prodaje ljekova možete pročitati na internet stranicama američke državne medijske kuće.
Toj priči o osteoporozi ćemo još samo dodati da lijek stvoren za lječenje ove izmišljenje bolesti ne liječi „pacijente”. Ne samo da ih ne liječi nego ispadne da je neke od njih i ubio. Možemo samo reći da je smrt neplanirana nuspojava „lječenja”.
Pretpostavljamo da ste svi čuli za dječju „bolest” imena poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje. Mi iz starije generacije ćemo reći da dijete nije bolesno nego jako zdravo i živahno. Zdravstvena zajednica naravno ima drugu definiciju toga, a ona govori da dijete mora piti lijekove za smirenje.
Kriteriji po kojima se procjenjuje da li dijete pati od ove „bolesti” su se u posljednjih 20 godina mijenjali da bi ih se što više obuhvatili. Rezultat toga biva da je 2003 od ove godine u SAD bolovalo 5.4 % djece, a 2019 „boluje” njih 9.4 %.
Ovom našom pričom o zdravstvenoj industriji smo došli do 2023 godine kada Američka udruga pedijatara piše preporuke za postupanje s debelijom djecom. U preporukama se navodi da se djeca premalo operiraju radi smanjivanja težine i da bi ona trebala piti lijekove za debljinu.
Tu ćemo stati s tekstom o zdravstvenoj industriji pošto smatramo da je njim sve rečeno.