Ukrajinska ofenziva
Početak ofenziva predstavlja početak kraja rata pošto nakon nje ništa više neće biti kao što je bilo ranije. Zapad koji naoružava Kijev ne smatra da će Ukrajinska ofenziva polučiti uspjeh, ali nikad ne reci nikad.
U određenom smislu uništenje velike brane na rijeci Dnjepar je bio signal za početak dugo očekivane Ukrajinske ofenzive. Njime je barem na prvi pogled iz borbe izbačeno južno bojište zbog „nemogućnosti” vojnih operacija na poplavljenom terenu.
Današnja Ukrajinska ofenziva predstavlja prvu veliku vojnu operaciju u kojoj se susreću moderno opremljene armije. Sigurni smo da će neki koji nas prate navesti da je prvi moderni rat 21 stoljeća bio onaj Armenije i Azerbejdžana 2020 godine, ali to baš i ne ispadne istina. Da to je bio prvi rat u kojem su upotrebljeni dronovi, ali je bio ujedno i rat u kojem je korišten špijunski softer.
Mi sumnjamo da su Ukrajina i SAD uspjeli instalirati takav softver na telefone najviših ruskih političkih i vojnih dužnosnika pa stoga govorimo o prvom modernom ratu 21 stoljeća.
Obje strane u ovom sukobu koriste najmoderniju opremu tako da ona ne bi trebala nikome dati prednost. Tome je red dodati da Rusija ima veći broj vojnika i dobro utvrđene pozicije. Sve te prednosti Ukrajina može anulirati strateškim iznenađenjem, a svi se danas pitamo imaju li mogućnosti i znanja postignuti ga.
Strateški cilj ukrajinske ofenzive je po riječima predsjednika Zelenskog oslobađanje 18 % okupiranog područja. Tijekom prvih dana ove ofenzive Ukrajina je oslobodila 4 sela pokušavajući probiti rusku liniju fronte. Ona se kako trenutačno izgleda drži, ali tu ne smijemo zaboraviti jednu sitnicu. Nitko u ovom ratu ne očekuje da će Ukrajina u blitzkrieg stilu probiti liniju fronte i pobjediti u ratu. Ovo nije niti Drugi svjetski rat, niti rat Izraela i svojih susjeda niti Američki napad na Irak.
Dok Ukrajinski izvori nemaju običaj govoriti o vlastitim gubicima Rusiji to nije problem. Tako je Putin u utorak 13 lipnja priznao gubitak 54 tenka navodeći uz put da ih je Ukrajina izgubila 3 puta više. Istovremeno je priznao da Rusija nema dovoljno visokokvalitetnog oružja i municije čime je po nama puno toga rečeno o tamošnjem stanju.
To je ruska pozicija o trenutačnim vojnim operacijama dok je zapadna puno problematičnija. NATO članice ne očekuju da Ukrajina ovom ofenzivom izbaci ruske snage s okupiranog područja. Oni navijaju, oni se nadaju da će Ukrajina svojom ofenzivom osloboditi strateški važna područja i nanijeti težak udarac ruskoj vojsci.
U slučaju kada bi se ispunili ti ciljevi Rusija bi trebala razumjeti da ne može zadržati okupirano područje što bi dovelo do mira. To bi bio mir u kojem bi ona napustila sve što je osvojila i povukla se unutar svojih internacionalno priznatih granica.
Ovo što smo naveli je scenarij koji sanja zapad dok normalno Rusija sanja odbijanje napada i zadržavanje teritorija. Koji scenarij će se ispuniti je danas teško reći, ali jedno je jasno. Kako god da završi ukrajinska ofenziva ona će biti početak kraja rata. Ako Ukrajina uspije Rusija će se povući s okupiranog područja dok ako Ukrajina ne uspije Rusija pobjeđuje i zadržava teritorij.
Nitko racionalan trenutačno ne očekuje da će Ukrajina u slučaju pobjede povratiti Krim. Isto tako nitko racionalan ne očekuje da će u slučaju propasti ofenzive priznati poraz i prihvatiti ruske aneksije okupiranog područja. U slučaju uspjeha protuofenzive i ruske kapitulacije granica će se vratiti na onu iz 01.01.2022 godine. S druge strane u slučaju propasti protuofenzive Europa će dobiti još jedan dugoročno zamrznuti sukob.