Treća inauguracija

  Danas se održava treća inauguracija Nicolasa Madura za predsjednika Venecuele. Ona se održava bez obzira na proteste, pretnje oporbe i koalicije zapadnih država.

  Kako sve svjetske države i sisteme ne ocjenjujemo po njihovoj ideologiji nego po uspjesima i neuspjesima Madurov režim nam ispadne jedan od najgorih. Maduro je na prvi predsjednički mandat pošteno izabran 2013. kao nasljednik Chaveza. Praktički identična stvar se može reći za njegov drugi mandat na koji je izabran 2018., ali onda nastupa gospodarski kolaps.

  Između 2017. i 2021. u Venecueli su se cjene povećale 56 milijardi posto bacajući praktički svih u siromaštvo. To dovodi i do političke krize pošto se bune oporbene stranke koje imaju većinu u parlamentu pa Maduro muljažama ostaje na vlasti.

  Tako dolazimo do predsjedničkih izbora 2024. kada sve ankete ukazuju da će ih Maduro izgubiti. On ih je trebao izgubiti zbog gospodarskog kolapsa do kojeg dolazi jer država koja leži na nafti ju više nije u stanju vaditi, a da niti ne govorimo prerađivati.

  Bez obzira na sve prognoze i bijes građana oni navodno glasuju da Maduro i treći put postane predsjednik Venecuele. Riječ je o izbornom rezultatu u koji malo tko izvan Venecuele vjeruje. Dosta zapadnih država proglašava Edmunda Gonzaleza Urrutiu izbornim pobjednikom koji 10.01.2025. treba postati predsjednik.

  Europski parlament je u ovoj priči otišao tako daleko da poziva na prevrat ili europsku invaziju Venecuele kako bi Urrutia postao predsjednik. Konkretno u izglasanoj rezoluciji se govori da Europska unija treba poduzeti sve moguće da Urruita postane predsjednik.

  Kako ratne flote Francuske, Italije, Španjolske i Njemačke nisu isplovile prema Venecueli Europska unija je ponovno ispala blesava. Parlamentarnom rezolucijom, parlamentarnim glasovanjem pozivaš na rušenje strane vlade i onda ništa ne učiniš. Jedini rezultat je da nepotrebno iritiraš stranu vladu s kojom si i tako u lošim odnosima. Europska elita će poručiti da je nužno moralno osuditi režime kao venecuelanski, ali kakva je praktična korist od te osude ? Nikakva.

  Ipak bez obzira na to Madurov režim se nakon predsjedničkih izbora našao u panici. Riječ je o panici povezanoj s neugodnim otkrićem da ga Venecuelanci u stvarnosti mrze. Zbog toga on aktivira sve moguće ljudske i političke resurse kako bi inauguracija novog starog predsjednika prošla bez problema.

  Najvažniji od tih ljudskih resursa je Venecuelanski vladar iz sjene Diosdado Cabello. On je bio potpredsjednik vladajuće stranke u doba Chaveza, a i danas se nalazi na toj poziciji. Nakon Chavezove smrti imao je mogućnost postat predsjednik Venecuele, ali to odbija. Sada prvi put nakon 14 godina on sjedi u vladi i to na poziciji ministra unutrašnjih poslova.

  Oporba ojačana izbornim rezultatom s druge strane poziva na masovne demonstracije kako bi sprečili novu inauguraciju Madura. U tome oni imaju podršku Ujedinjenih naroda koji upozoravaju Venecuelu da je dužnost vlade omogućiti pravo na mirne prosvjede.

  Što o tome misle Maduro i Cabello nije teško zamisliti. Oni su prije svega zabrinuti po pitanju mogućnosti vojne pobune, a sve ostalo im je nevažno. Time želimo reći da su oni „spremni” umrijeti za svoj režim ili ako ništa drugo pobjeći u Rusiju.

  To govorimo pošto SAD za Nicolasa Madura nudi 15 milijuna dolara, a za vladara iz sjene, Cabella 10 milijuna. Riječ je o dodatnom razlogu zašto niti jedan od njih ne može odustati i zašto će danas Maduro stupiti na treći predsjednički mandat.