Summit o energetskoj sigurnosti

  Mogli bi konstatirati da politička elita prosto uživa na internacionalnim sastancima. Besplatna vrhunska hrana, smještaj, putovanja po svijetu pa kako ne uživati. U skladu s takvim razmišljanjem prošli tjedan je u Londonu održan summit o energetskoj sigurnosti.

  Riječ je o sastanku na kojem je u raznim ulogama sudjelovalo 56 država. Govorimo u raznim ulogama pošto Hrvatska tamo nije bila prisutna dok su na primjer Austrija i Italija poslali svoje britanske veleposlanike. Drugim riječima vlade u Beču i Rimu su sastanak smatrale nevažnim pa nisu poslali ministre niti išta sličnoga.

  Najvažniji govor summita je održao njegov domaćin, britanski premijer Keir Starmer. Prevedeno u našu lokalnu povijest njegov govor bi mogli prevesti kao: „Jesti ćemo travu, ali to će biti sigurna britanska trava”. Ako se pitate zašto tako govorimo sada ćemo navesti dijelove njegovog govora s internet stranica britanske vlade:

„…Mi živimo u doba globalne nestabilnosti kojeg svi radnici osjećaju kao lokalnu nesigurnost. Tvornički radnici, građevinari, bolničke sestre, učitelji… rade sve teže i teže za funtu u svojem džepu,a istovremeno osjećaju da imaju svu manju kontrolu nad svojim životima. Energetska sigurnost je u centru toga.

  …Kada govorimo o energiji mi plaćamo cijenu naše ovisnosti o drugima. Ovisnosti o internacionalnom tržištu fosilnih goriva, o naglom dizanju cijena, o nestabilnosti koju ne možemo kontrolirati…

  …Naša odlučnost se temelji na tome da naši ljudi više ne budu tako izloženi. Mi to više ne možemo dopustiti… …Mi smo odlučili iskoristiti priliku za prelazak na čistu energiju jer domaća čista energija predstavlja jedini način da preuzmemo kontrolu nad našim energetskih sustavom. Tako ćemo dati energetsku sigurnost i dugočno smanjiti cijene energije…”

  Ukratko u svom govoru britanskim premijer govori o potpunom prelasku na čistu energiju što će povećati račune za struju. Dugoročno će oni navodno pasti, ali kao što je Keynes govorio dugoročno smo svi mrtvi.

  Riječ je bila o govoru koji je dočekan s aplauzom za razliku od onog američkog predstavnika Tommy Joycea. Nasuprot Starmera on govori da je odluka o prestanku korištenja fosilnih goriva 2050. štetna i u interesu neprijatelja Zapada. Potom je još govorio da ljudi pate tamo gdje postoji manjak energije. Joycea su predstavnici drugih država na summitu pozdravili pljeskom samo kada je govorio o tome da Kina kontrolira rijetke minerale nužne za obnovljivu energiju.

  Riječ je bila o dvije potpuno različite vizije energetske budućnosti svijeta. Zbog toga britanski predstavnik Ed Miliband i američki Tommy Joycea uopće nisu održali službeni razgovor.

  U osnovi sudionici summita su se podjelili u dvije skupine. Prvu od njih su činili Europa, Kolumbija i Barbados koji pozivaju na potpuno napuštanje fosilnih goriva dok su protivničku činili SAD, Egipat i Irak koji se tome vatreno protive.

  Znači kao i svi slični klimatski skupovi ovaj je završio neslaganjem. Jedinu razliku predstavlja da se sada SAD nalazi u bloku država koje zagovaraju fosilna goriva.