Salome je otišla

  Iako Wikipedia kao i neke države još uvijek navode da nije jasno tko je predsjednik Gruzije svima drugima je to jasno. Novi predsjednik je Mikheil Kavelashvili, a Salome je otišla.

  Priča o Salome Zourbichvili predstavlja kopiju priče o gruzijskoj revoluciji ruža. Gruzijsku revoluciju ruža 2003. pokreće Mikheil Saakashvilli koji je oženjen za nizozemsku diplomatku Sandru Roelofs. Po osvajanju vlasti on na poziciju ministrice vanjskih poslova Gruzije postavlja francusku diplomatkinju Salome Zourbichvili kojoj ranije dava državljanstvo.

  Između 2018. kada je Salome uz pomoć Gruzijskog sna izabrana za predsjednicu i 2024. kada se bira novi parlament i predsjednik dolazi do velikih promjena. Najveća od njih je sigurno ruska invazija Ukrajine što dovodi do promjene u razmišljanju stranke Gruzijski san. Ova vladajuća Gruzijska stranka od početka 2022. postaje skeptična po pitanju Zapada što dovodi do otvorenog sukoba predsjednice i parlamenta.

  Riječ je o sukobu koji započinje u lipnju 2022. i traje do kraja njenog predsjedničkog mandata. Možemo reći da postoji puno razlog za sukob, ali u stvarnosti riječ je o samo jednom. To je pitanje da li će Gruzija nastaviti na putu euroatlantskih integracija ili proglasiti neutralnost. Stranka je bila za drugu opciju, a predsjednica za prvu što rezultira zanimljivom izbornom kampanjom 2024 godine.

  Na parlamentarnim izborima održanim tijekom jeseni 2024. stranka Gruzijski san ostvaruje pobjedu dok proEU oporba koju podržava predsjednica gubi. Dio razloga za pobjedu zagovornika neutralnosti sigurno pada i na pleća predsjednice Salome koja nije mogla stvoriti zajedničku oporbenu listu pa su na kraju pojedinačno izgubili.

  Iz perspektive predsjednica ona nije kriva i oporba je u stvarnosti pobjedila na izborima koje vlada krade. Na pitanje, zahtjev da pokaže dokaze o izbornoj krađi ona ništa ne odgovara. Prvi dio studenog prolazi u najavi predsjednice da neće dopustiti formiranje parlamenta.

  Na kraju je parlament formiran, a jedino što Salome može napraviti je njegovo ignoriranje. Riječ je o primjeru kojim su se povele i oporbeni zastupnici što u stvarnosti politički ništa ne mijenja. Nakon formiranja parlamenta ona ponovno govori da on nema legitimitet i da neće napustiti predsjedničku poziciju kada parlament izabere novog predsjednika. Ona neće napustiti svoju poziciju jer će novi predsjednik biti nelegitiman.

  Držeći se zakonske procedure Gruzijski parlament 14.12.2024. bira Mikheila Kavelashvilija za novog predsjednika. On je bio izabran s 224 od 300 glasova u parlamentu. Na kraju bez obzira na ranije riječi 29.12.2024. Salome Zourbichvili prepušta predsjedničku palaču novoizabranom predsjedniku iako ga u teoriji ona ne priznaje.

  Iz unutarpolitičke perspektive stranka Gruzijski san je ostvarila sve svoje ciljeve. Ona ima apsolutnu većinu u gruzijskom parlamentu i poziciju predsjednika pa je stoga čvrsto ukopana.

  Iz vanjskopolitičke perspektive situacija nije tako jednostavna. To govorimo jer Trumpova administracija priznaje Salome kao predsjednicu Gruzije pa ju je pozvala na inaguraciju u Washington DC. Riječ je o priznanju za koje nema nikakve pravne osnove pošto Ustav govori da predsjednik Gruzije ima pravo na samo jedan predsjednički mandat.

  Europska unija ili ako želite konkretnije Francuska, Njemačka i Poljska su u zajedničkoj izjavi od 31.12.2024. govorili o nužnosti novih „poštenih” izbora u Gruziji. Isto se u izjavi govori da vlada s svim političkim snagama i „nevladinim” organizacijama koje de facto ona financira.

  Sve u svemu kriza u Gruziji je završila potpunim izbornim pobjedama stranke Gruzijski san. Zapad se može buniti koliko želi, a jedino pitanje bi bilo ima li on još uvijek snage izvršiti državni udar, novu revoluciju u Gruziji ?