Požar u Skoplju
Austrijski general Enea Silvio Piccolomini je u pokušaju kontrole epidemije 26 listopada 1689 godine zapalio Skoplje. Riječ je o požaru koji određuje budućnost današnje Makedonije, Kosova, Srbije i Hrvatske.
6 kolovoza 1682 je Turska bila objavila rat Habsburzima (Austrija, Hrvatska, Ugarska, Sveto Rimsko Carstvo) i godinu dan kasnije opsjeda Beč. Na kraju opsada Beča biva probijena, a Turske snage razbijene što tijekom sljedećih godina dovodi do oslobađanja Hrvatske i Ugarske.
Te vojne pobjede Habsburga, a prije svega ona na Mohaču 12 kolovoza 1687 su stvorile potpunu anarhiju u turskim snagama. Njihova vojska se u nemogućnosti da porazi Habsburge okrenula protiv vlastitog sultana kojega iste godine obara s vlasti.
Promjena vladara nije promjenila sudbinu Turaka pa Habsburzi 1688 oslobađaju Beograd nakon čega nastavljaju prodor u smjeru jugoistoka. Taj prodor na području današnje Srbije, Kosova i Makedonije je bio od prvog trenutka krenuo u pogrešnom smjeru.
Tijekom opsade Beograda je potpuno nepotrebno ranjen i izbačen iz borbe proslavljeni general princ Eugen Savojski. Još koji mjesec ranije je borbu bio napustio i drugi zapovjednik Karlo V od Lorraine pa zapovjedništvo daljnjeg prodora preuzima Silvio Piccolomini.
Na području Srbije, Kosova i Albanije oslobodilačku vojsku dočekuju srpski i albanski dragovoljci koji brojčano pojačavaju Habsburge. Duhovne vođe tih dragovoljaca su bili srpski pravoslavni patrijarh Arsenije III i albanski katolički nadbiskup Skadra Pjeter Bogdani (slika na novcu)
U nezaustavljivom prodoru će Habsburška vojska pojačana s tim dragovoljcima 25 listopada 1689 zauzeti Skoplje. U trenutku osvajanja Skoplja u njemu živi oko 60 tisuća stanovnika i jedan je od najvećih gradova na Balkanu.
Praktički odmah po ulasku u grad oslobodioci, osvajači otkrivaju jedan od razloga za praktički nepostojeći turski otpor. Taj razlog biva velika epidemija kolere koja hara ovim gradom od koje će ubrzo oboljeti i „osloboditelji”. U pokušaju suzbijanja epidemije general Enea Silvio Piccolomini odlučuje 26 listopada spaliti Skoplje.
Grad će goriti dva dana, a po okončanju požara broj stanovnika u njemu se smanjuje na samo 10 tisuća. To na kraju nije zaustavilo epidemiju od koje počinju masovno oboljavati habsburški vojnici i njihovi kršćanski saveznici. Poharana epidemijom vojska se počela povlačiti prvo u smjeru Kosova, a potom i Beograda.
Sam zapovjednik habsburške vojske Enean Silvio Piccolimini će oboljeti od kolere i umrijeti 09 studenog 1689 u Prizrenu. Zapovjednik albanskih dragovoljaca biskup Pjeter Bogdani će s druge strane od kolere umrijeti u Prištini 06 prosinca 1689 godine.
Nakon tih smrti habsburška vojska nastavlja svoje povlačenje preko Save i Dunava. Za razliku od njih Albanci su bez svojeg vođe kapitulirali priznavši vlast Turaka pa će tijekom sljedećih 200 godina praktički svi preći na Islam.
S treće strane Srbi čiji vođa, patrijarh Arsenije III jedini vodećih ljudi ove koalicije preživljava epidemiju kolere započinju 1690 godine svoju prvu veliku migraciju. Tijekom ove migracije se oko 75 000 Srba bježeći pred Turcima preselilo na područje današnje Hrvatske i Vojvodine (tadašnje Ugarske).
Ukratko požar u Skoplju ili ako želite drugačije epidemija u Skoplju je promjenila nacionalnu sliku Balkana. Političko-vjerski centar Srba se počeo pomicati prema sjevero-zapadu, a Albanci polako postaju većina na Kosovu. To je bio prvi korak na putu do nacionalnih sukoba Albanaca, Hrvata i Srba u XX stoljeću.