Zapadna demografija
Najpopularnije je u Europi za demografsku katastrofu optužiti današnji neoliberalni režim ili Europsku uniju. To je najpopularnije i najlakše, ali ujedno ne znači da predstavlja potpunu istinu. Zbog ćemo danas pokazati kako zapadna demografija funkcionira u različitim državama.
Prvi slučaj koji prikazujemo možemo slobodno nazvati talijanska katastrofa. Priča o Italiji je ujedno priča o tamošnjoj europskoj katastrofi. U doba donošenja odluke o formiranju Europske unije (1992) BDP po stanovniku Italije je iznosio 28 107 konstantnih dolara, a sada iznosi 32 902. Drugim riječima BDP Italije je bio 1992 godine praktički identičan Francuskom, a sada Rim za Parizom zaostaje oko 20 %.
Popularna priča nam govori da je ova gospodarska katastrofa ujedno rezultirala demografskom. Tijekom posljednjih 20 godina Italija je prošla put od nadprosječno dobre države po udjelu mladih (18-34 godina) na poziciju najgore države u Europi.
To inače nije problem samo Italije nego i Europske unije pa se stoga nju netočno proglašava krivom. Broj osoba starosti između 18 i 34 godine se na području Unije u posljednjih 20 godina smanjio s 104.3 na 87.6 milijuna.
Pad broja mladih i rođenih nije bio jednak u svim državama pa su neke zaustavile demografski pad. Tu je riječ o državama Beneluksa, Skandinavije, Njemačke i Francuske pa mi ovdje može pretpostaviti da je riječ o utjecaju migranata na demografiju. To Talijanski državni ured za statistiku ne spominje, ali je vrlo vjerojatno istina.
Iz statističke perspektive to je nevažno kao i genetički podaci o rođenima pošto se ova statistika bavi brojem rođenih i umrlih. Sve u svemu tijekom posljednjih 20 godina Italija je imala pad broja rođenih od 27.13 %. Za razliku od Italije Njemačka je u istom razdoblju imala povećanje broja rođenih što nam puno govori. To nam govori da se krivica za demografski pad možda ne nalazi u Briselu ?
Prije nego što skočimo preko bare red je spomenuti i Hrvatsku koju zajedno s drugim članicama EU Italija spominje u svojoj analizi. Po udjelu osoba između 18 i 34 godine Hrvatska je bolja od Bugarske, Grčke, Italije, Latvije, Češke, Portugala, Slovenije, Španjolske i prosjeka Europske unije. Složiti ćete se da je to pohvalno i da to može značiti da imamo budućnost ako „riješimo problem broja novorođenih” ?
SAD se demografski nalazi negdje na pola puta između Italije i Njemačke. U posljednjih 20 godina SAD je imao pad broja rođenih od približno 8 % i tada se on zaustavio. Time želimo reći da je broj rođenih 2022 godine iznosio 3.67 milijuna, što je više od 3.66 milijuna 2021 i 3.62 milijuna 2020 godine.
To nam teoretski ukazuje na neke nove tendencije u SAD,a isto nam potvrđuje i Galupovo ispitivanje javnosti. Ispitivanje javnog mijenja nam govori da se radikalno promjenilo razmišljanje Amerikanaca o veličini idealne obitelji.
44 % Amerikanaca nam tako govori da idealnu obitelji čine roditelji s dvoje djece. Potom dolazi 29 % onih koji tvrde da idealna obitelj ima 3 djece i 12 % njih koji spominju 4 djece. Nakon njih dolazi 4 % Amerikanaca koji smatraju da idealna obitelj ima 5 ili više djece,a tek potom 3 % njih koji smatraju da je idealno imati 1 dijete. Na kraju nalazimo 2 % obitelji koje smatraju da je idealno biti bez djece.
Ti podaci nam pored ostalog govore da su Amerikanci odbacili od medija promoviran ekološki fundamentalizam usmjeren protiv zapada. Oni su odbili ideju da je imati djecu 7 puta gore za klimu nego 10 drugih stvari o kojima se najčešće govori.
Amerikanci tvrde, Amerikanci misle da je dobro imati djecu. U određenom smislu to vjerojatno predstavlja fundamentalnu razliku između Europske unije i SAD-a.
To nam ujedno govori da više nema smisla pričati o zapadnoj demografiji. To nema smisla jer SAD ide svojim putem,a Europska unija svojim.