Odvraćanje pažnje

  Olimpijadu u Parizu je osim napetih natjecanja i skandala obilježilo majstorsko odvraćanje pažnje. To nam samo još jedanput dokazuje koliko je važna kontrola narativa.

  Najvažniji primjer odvraćanja pažnje predstavlja priča o boksaču/boksačici Imane Khelif. Njena priča ispunjava sve ideološki pravilne postavke za biti velika olimpijska „legenda”. Zbog toga je ona odabrana kao epicentar priče o muškarcima u ženskim sportovima. Govorimo ovdje ona je izabrana pošto je njena priča s svim kontradikcijama izbačena u javnost da ju mnogi progutaju.

  Prvi dio narativa je da Imane Khelif dolazi iz muslimanske države. To znači da će s europski nacionalisti vrlo jednostavno bez puno razmišljanja progutati cijeli narativ. Istovremeno ova priča služi za PR utjecaj na muslimanske države da muškarac nije uvijek muškarac, a žena nije uvijek žena. Tome se protive muslimanski nacionalisti i njihovi vjerski čelnici.

  Ukratko jednim narativom su napadnuti kršćanski i muslimanski nacionalisti što je iz multikulturalne i rodne pozicije savršeno. Potom slijedi narativ da Khelif nije tako superiorna u odnosu na žene.

  Tu se navodi kako je 2018. izgubila meč u prvom kolu svjetskog prvenstva,a potom i onaj na Olimpijadi u Tokiju od olimpijske pobjednice. Ukratko voli se navoditi da je ona izgubila 9 mečeva što je ultimativni dokaz da se radi o ženi,a ne muškarcu. Ujedno bi to trebali biti dokaz za one koji smatraju da je Khelif muškarac da muškarci nisu jači od žena (smješno).

  Zbog svega navedeno Khelih je bila u centru narativa koji istovremeno ignorira par činjenica. Prva od njih je kada ona/on počinje trenirati boks ? Da li to počinje tek 2017. pa zbog toga gubi svoje prve mečeve ? Na to odgovor nismo dobili, pa ga možemo pretpostaviti.

  O Khelif se pričalo jer je ispunjavala sve glavne uvjete,a istovremeno da se ne bi pričalo o Lin Yu-ting. Riječ je o tajvanskoj boksačici/boksaču koji „rastura” u ženskoj kategoriji. Kada je imala 17 godina ona 2013. postaje svjetska juniorska prvakinja u boksu. Prelazak o odraslu kategoriju mu je bio težak pa 2014. gubi 3 meča, potom 2015. svoj jedini i na kraju 2016. njih 3.

  Nakon tog teškog početka Lin Yu-ting postaje dvostruki prvak Azije, dvostruki svjetski prvak i sada na kraju Olimpijski pobjednik. Ona na kraju ne postaje po treći put svjetski prvak samo zbog toga jer ju je svjetska boksačka organizacija proglasila muškarcem i diskvalificirala. Ukratko ideološki govoreći bolje, puno bolje je pričati o Khelif nego Yu-ting pošto kod nje ne možeš tvrditi da je slaba žena koja gubi mečeve.

  Kada je izašlo u javnost da je Svjetska boksačka udruga diskvalificirala ove dvije „boksačice” tada ona prestaje biti uvažena organizacija. To više nije organizacija koja postoji od od 1946. nego Putinova organizacija. Riječ je o očekivanoj reakciji pošto svi znamo da je Putin kriv za sve loše stvari dok „zapadni dužnosnici” rade za nas.

  Na kraju red je spomenuti i riječi predsjednika Internacionalnog Olimpijskog komiteta Thomasa Bacha (slika) koji odlazi u mirovinu. On u objavi za medije povodom kontroverze navodi da: „više nije znanstvena istina da su osobe s XX kromosonom žene, a one s XY muškarci”. Mi ćemo ovo samo komentirati riječima da nas moderni znanstvenici upozoravaju na globalno zagrijavanje dok istovremeno ne znaju odrediti tko je žena, a tko muškarac.

  Naša poanta bi bila da su rasprave o Imane Khelif predstavljale odvraćanje pažnje od Lin Yu-ting. Druga poanta priča je bila educirati muslimanske države o ludilu koje vlada zapadom. Još je red spomenuti nečiju odluku da Khelif postane žrtva pošto ju wikipedia predstavlja kao muslimanskog apostata. Konkretno wikipedia bez dokaza navodi da je ona pravoslavna, a svi znamo što to znači u muslimanskim državama. Isto tako znamo društveni efekat njenog potencijalnog ubojstva od strane muslimanskog fanatika.